Poštovani,
nakon 6 dana boravka u KBC Split moj tata je danas otpušten kući. Riječima ne mogu opisati svoju zahvalnost nizu djelatnika bolnice koji su za mog tatu i mene učinili zaista sve – prije svega kao ljudi, a onda i vrhunski liječnici. Moje iskustvo u KBC Split započelo je u trijažnoj ambulanti OHBP-a gdje je jedna iskusnija medicinska sestra (radila je dnevnu smjenu u nedjelju 30.07.) meni, kćeri bolesnika, toplo i ljudski uputila doslovce dvije kratke rečenice- značile su i znače cijeli svijet. Hvala joj. O intervencijskim neuroradiolozima KBC Split, vjerujem, uopće je bespotrebno i pisati. Doktori- Dolić i Dragičević (akademske titule izostavljam jer nisam sigurna hoću li ih napisati ispravno, no sigurna sam da mi neće zamjeriti) razlog su zbog kojih moj tata danas ide kući sa minimalnim neurološkim ispadima, a to je jednostavno - neprocijenjivo. Predstojnik Klinike za neurologiju, doc. Čaljkušić, kao i voditeljica Odjela za cerebrovaskularne bolesti, prof. Pintarić, bili su tu, svakoga dana, uz moga tatu i uz mene. Reći ''samo su radili svoj posao'', bila bi neistina, jer oni su, zajedno sa svojim timom, pored rješavanja akutnih teškoća otvorili prozor u budućnost moje obitelji. Pitanje ''Poljuda'', ''Hajduka'' i ''Rijeke'' ne spada u domenu dijagnostičkih algoritama, terapijskih intervencija, znanstvenih dostignuća... već u domenu čovjeka kojemu je stalo, koji zapravo brine o blagostanju pacijenta i koji ga i osigura. Mogla bih nastaviti i o čistačici na ulazu u Kliniku za neurologiju koja me ugleda i ponudi stolicu, ondje na onom hladnom hodniku... Možda ti zidovi nisu najljepši, ali među njima, u tim prostorijama rade predivni ljudi. Poštovani g. Ravnatelju, prof. Meštrović, sigurna sam da ste ponosni na svoj tim ljudi, zaista imate i razloga biti jer pored neosporno iznimne stručne veličine, krasi ih ono nenaučivo - ljudskost. Hvala. I.B.Č. 8.8.2023.