Rekombinantno cjepivo protiv herpes zostera i kardiovaskularna korist
U većini dosadašnjih istraživanja u kojima je utvrđena povezanost između cijepljenja rekombinantnim cjepivom protiv herpes zostera i kardioprotektivnih učinaka kao usporedna skupina korištene su necijepljene osobe. Stoga su rezultati takvih istraživanja podložni utjecaju zbunjujućih čimbenika povezanih s prihvaćanjem i primanjem cjepiva. U novom opservacijskom istraživanju, koje je obuhvatilo više od 70 000 osoba u dobi od 60 i više godina cijepljenih protiv herpes zostera prije ili nakon prelaska sa živog atenuiranog na rekombinantno cjepivo u Sjedinjenim Američkim Državama 2017. godine, primjena rekombinantnog cjepiva bila je povezana s relativnim smanjenjem opterećenja kardiovaskularnim događajima za 9 % u usporedbi sa živim atenuiranim cjepivom. Kardiovaskularni događaji obuhvaćali su ishemijsku bolest srca, zatajivanje srca i moždani udar. Ovi rezultati dodatno podupiru preporuku da se rekombinantno cjepivo protiv herpes zostera uključi u rutinsku preventivnu zdravstvenu skrb odraslih osoba. Više o preporukama na poveznici.
Mini-perkutana nefrolitotomija pokazuje dobre rezultate u liječenju bubrežnih kamenaca u djece
Bubrežni kamenci sve su češći problem u pedijatrijskoj populaciji, a zbog sklonosti ponavljanju bolesti djeca nerijetko tijekom života zahtijevaju više terapijskih zahvata. Provedeno je retrospektivno istraživanje u kojem su uspoređene učinkovitost i komplikacije mini-perkutane nefrolitotomije (mini-PCNL) i fleksibilne ureterorenoskopije (URS) u djece s bubrežnim kamencima. Istraživanje je obuhvatilo 20 bolesnika u dobi od 0 do 14 godina liječenih između 2009. i 2024. godine, od kojih je devetero liječeno URS-om, a jedanaestero mini-PCNL-om. Između skupina nisu utvrđene značajne razlike u dobi, spolu, karakteristikama kamenaca, trajanju operacije, duljini hospitalizacije ni postavljanju dvostrukog J stenta. Potpuno odstranjenje kamenaca postignuto je u 45% djece liječene mini-PCNL-om u usporedbi s 30% djece liječene URS-om, uz statistički značajnu razliku (p=0,042). Komplikacije su također bile značajno rjeđe nakon mini-PCNL-a te su zabilježene u 18% bolesnika, u usporedbi sa 66% nakon URS-a (p=0,02). U skupini liječenoj URS-om zabilježene su tri infekcije mokraćnog sustava i tri migracije kamenca, dok su nakon mini-PCNL-a zabilježeni jedan slučaj boli i jedna migracija kamenca. Autori pritom nisu pronašli značajne razlike između dviju metoda u trajanju operacije i hospitalizacije, koja je u obje skupine medijanom iznosila jedan dan. Rezultate ipak treba tumačiti oprezno zbog malog uzorka i retrospektivnog dizajna, kao i vremenskih razlika u kliničkoj praksi tijekom dugog razdoblja praćenja. Prema zaključku autora, mini-PCNL predstavlja učinkovitu i sigurnu opciju za liječenje bubrežnih kamenaca u djece te je u analiziranom uzorku bila povezana s većom stopom potpunog odstranjenja kamenaca i manjim brojem komplikacija u odnosu na URS. Više o istraživanju na poveznici.
Unos ugljikohidrata tijekom vježbanja: je li hipoglikemija važnija od mišićnog glikogena?
Ugljikohidrati se desetljećima smatraju ključnim izvorom energije tijekom dugotrajnog vježbanja, no mehanizmi kojima njihov unos poboljšava tjelesnu izvedbu i dalje su predmet rasprave. U časopisu Endocrine Reviews objavljen je sveobuhvatni pregledni rad u kojem su analizirani rezultati više od 160 istraživanja provedenih tijekom više od 100 godina, s ciljem preispitivanja uloge ugljikohidrata, glikogena i hipoglikemije u nastanku umora tijekom tjelesne aktivnosti. Autori dovode u pitanje tradicionalno objašnjenje prema kojem je iscrpljivanje mišićnog glikogena glavni uzrok umora tijekom dugotrajnog vježbanja te ističu hipoglikemiju izazvanu vježbanjem kao potencijalno važniji čimbenik. Analizirani podaci pokazuju da se prekid tjelesne aktivnosti snažno povezuje s padom koncentracije glukoze u krvi, dok samo iscrpljivanje mišićnog glikogena nije dovoljno za objašnjenje nastanka općeg umora. Prema predloženom mehanizmu, pad glukoze mogao bi aktivirati zaštitni odgovor središnjeg živčanog sustava kojim se ograničava nastavak aktivnosti kako bi se spriječio nedostatak glukoze u mozgu. Unos ugljikohidrata tijekom vježbanja održava koncentraciju glukoze u krvi i smanjuje razgradnju jetrenog glikogena, a istodobno može povećati razgradnju mišićnog glikogena, što dodatno dovodi u pitanje koncept njegova „čuvanja“ kao glavnog objašnjenja ergogenog učinka ugljikohidrata. Autori također navode da sportaši prilagođeni prehrani s niskim udjelom ugljikohidrata mogu postići vrlo visoke stope oksidacije masti i održati izvedbu unatoč nižim zalihama glikogena i manjoj oksidaciji ugljikohidrata. Posebno je zanimljivo da veće doze ugljikohidrata tijekom dugotrajnog vježbanja nisu dosljedno povezane s dodatnim poboljšanjem izvedbe, pri čemu se ergogeni učinak bilježi i pri relativno niskim dozama. Na temelju analiziranih dokaza autori smatraju da je glavna korist unosa ugljikohidrata prije ili tijekom dugotrajnog vježbanja prevencija hipoglikemije, osobito pri aktivnostima duljim od dva do tri sata i u osoba s nedostatnom jetrenom glukoneogenezom. Zaključno, pregled upućuje na potrebu ponovnog razmatranja postojećih preporuka sportske prehrane, s većim naglaskom na individualizirano održavanje stabilne koncentracije glukoze u krvi, a ne na rutinski unos velikih količina ugljikohidrata tijekom vježbanja. Više o istraživanju na poveznici.
Novi model procjene digitalnih zdravstvenih tehnologija
Digitalne zdravstvene tehnologije, osobito one koje uključuju umjetnu inteligenciju, brzo se mijenjaju i nadograđuju, zbog čega ih je teško primjereno procijeniti tradicionalnim jednokratnim metodama procjene zdravstvenih tehnologija (HTA). U časopisu International Journal of Technology Assessment in Health Care objavljen je stručni komentar u kojem autori predstavljaju novi model procjene digitalnih zdravstvenih tehnologija tijekom njihova cijelog životnog ciklusa. Predloženi model Life-Cycle–Based Evaluation (LCBE) razvijen je u sklopu europskog projekta ASSESS-DHT, a temelji se na IDEAL okviru, izvorno osmišljenom za sustavnu evaluaciju kirurških inovacija. Za razliku od klasične jednokratne procjene, LCBE predviđa kontinuirano prikupljanje i vrednovanje dokaza u skladu sa stupnjem razvoja i promjenama same tehnologije. Model obuhvaća pet faza – pretkliničku, eksperimentalnu odnosno „shadow mode“, ranu kliničku, komparativnu te fazu nadzora nakon uvođenja tehnologije u praksu. Pri određivanju odgovarajućeg načina evaluacije uzimaju se u obzir i klinička namjena tehnologije, razina rizika te čimbenici poput primjene umjetne inteligencije, autonomnosti, telemedicine, interoperabilnosti i ljudskih čimbenika. Okvir je razvijen kroz konzultacije sa stručnjacima i IDEAL metodolozima, uz sustavne preglede literature i relevantnih baza podataka, a dodatno je dorađen Delphi konsenzusnim postupkom koji je uključivao stručnjake iz HTA-a, kliničke prakse, akademske zajednice, industrije, regulatornih tijela i predstavnike pacijenata. Takav pristup trebao bi omogućiti ranije prepoznavanje nedostataka u dokazima, proporcionalno planiranje njihova prikupljanja te ponovnu procjenu tehnologije kada se ona tijekom uporabe promijeni. Autori ističu da je upravo kontinuirana evaluacija važna za digitalne tehnologije jer statične procjene ne mogu u potpunosti obuhvatiti njihove česte softverske izmjene i razvoj nakon ulaska u kliničku praksu. LCBE je zasad okvir u razvoju koji zahtijeva daljnje testiranje i prilagodbu, ali mu je cilj povezati regulatorne zahtjeve i HTA u fleksibilniji sustav koji istodobno prati digitalne inovacije te zadržava potrebnu razinu rigoroznosti radi sigurnosti pacijenata i učinkovitosti zdravstvenog sustava. Više o istraživanju na poveznici.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici. Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.