AAV9 genska terapija u GM1 gangliozidozi tipa II: ispitivanje faze 1-2
GM1 gangliozidoza uzrokovana je bialelnim varijantama gena GLB1 i posljedičnim nedostatkom lizosomske β-galaktozidaze koja razgrađuje GM1 gangliozid, a ta smrtonosna neurodegenerativna bolest za sada nema učinkovitu terapiju. U otvorenom ispitivanju faze 1-2 s eskalacijom doze procijenjeni su imunosupresija i jednokratna intravenska infuzija adeno-asociiranog virusa serotipa 9 (AAV9) koji kodira β-galaktozidazu, u djece s GM1 gangliozidozom tipa II late-infantilnoga ili juvenilnoga početka, uz sigurnost kao primarni ishod. Uključeno je devet sudionika, a tijekom tri godine zabilježena su 124 štetna događaja, od kojih je 30 ocijenjeno moguće, vjerojatno ili sigurno povezanima s genskom terapijom (8 gastrointestinalnih događaja, 21 laboratorijsko odstupanje povezano s upalom i jedna tahikardija). Zabilježeno je pet ozbiljnih štetnih događaja, uključujući povraćanje koje je u jednoga sudionika dovelo do hospitalizacije, dok su vrijednosti aspartat- i alanin-aminotransferaze porasle u svih sudionika te se vratile na početne do 18. mjeseca. U svih je sudionika razina β-galaktozidaze u cerebrospinalnoj tekućini porasla, a razina GM1 gangliozida snizila; ocjene ekspresivne komunikacije i grube motorike ostale su stabilne, dok su se ocjene fine motorike i receptivne komunikacije snizile. Medijan ocjene CGI-I (Clinical Global Impression-Improvement, skala od 1 do 7) iznosio je 3 (minimalno poboljšanje) nakon dvije godine i 4 (bez promjene) nakon tri godine, dok se u povijesnih kontrola ta ocjena s vremenom pogoršavala, a neuroradiološki nalazi upućivali su na sporiju cerebralnu atrofiju i povoljne promjene mijelinizacije. Zaključuje se da je jednokratna infuzija bila povezana sa štetnim događajima, uključujući teško povraćanje u jednoga sudionika i povišene jetrene enzime u svih, dok rezultati sekundarnih ishoda upućuju na poboljšanje biokemijskih pokazatelja i neuroradioloških obrazaca te na stabilno ili sporije razvojno pogoršanje u dijelu mjera. Više o istraživanju na poveznici.
Perioperacijski enfortumab vedotin i pembrolizumab u karcinomu mokraćnoga mjehura: ispitivanje faze 3
Bolesnici s mišićno-invazivnim karcinomom mokraćnoga mjehura koji nisu podobni za kemoterapiju na osnovi cisplatina izravno se upućuju na radikalnu cistektomiju s disekcijom zdjeličnih limfnih čvorova te je ovim istraživanjem obuhvaćeno pitanje može li perioperacijska terapija popraviti ishode u toj populaciji. U otvorenom ispitivanju faze 3 sudionici koji nisu bili podobni za kemoterapiju na osnovi cisplatina ili su je odbili randomizirani su na perioperacijski (neoadjuvantni i adjuvantni) enfortumab vedotin, konjugat protutijela i lijeka usmjeren na nektin-4, uz pembrolizumab i operaciju ili samo na operaciju, uz preživljenje bez događaja kao primarni ishod. Randomizirano je 344 sudionika (170 u skupini s enfortumab vedotinom i pembrolizumabom te 174 u kontrolnoj skupini), medijan praćenja iznosio je 25,6 mjeseci, a operacija je učinjena u 87,6% naspram 89,7% sudionika. Nakon dvije godine procijenjeno preživljenje bez događaja iznosilo je 74,7% u ispitivanoj naspram 39,4% u kontrolnoj skupini (HR za događaj ili smrt 0,40; 95% CI 0,28 do 0,57; p<0,001), a ukupno preživljenje 79,7% naspram 63,1% (HR za smrt 0,50; 95% CI 0,33 do 0,74; p<0,001). Patološki potpuni odgovor postignut je u 57,1% naspram 8,6% sudionika (procijenjena razlika 48,3%; 95% CI 39,5 do 56,5; p<0,001). Štetni događaji zabilježeni su u svih sudionika ispitivane skupine (stupnja 3 ili višega u 71,3%, a povezani s lijekom u 45,5%) naspram 64,8% u kontrolnoj skupini (stupnja 3 ili višega u 45,9%). Zaključuje se da je perioperacijski enfortumab vedotin s pembrolizumabom i operacijom doveo do znatno boljega preživljenja bez događaja i ukupnoga preživljenja te većega udjela patološki potpunih odgovora nego sama operacija, u pretežno cisplatin-neprikladnoj populaciji. Više o istraživanju na poveznici.
Generiranje slika magnetske rezonancije srca iz elektrokardiograma: multicentrično istraživanje
U ovom multicentričnom istraživanju predstavljen je CardioNets, okvir dubokoga učenja koji 12-kanalni elektrokardiogram (EKG) prevodi u funkcionalne parametre usklađene s magnetskom rezonancijom srca (CMR) te iz EKG-a generira sintetske CMR slike, s ciljem šire dostupne i manje skupe procjene srca. Model najprije usklađuje EKG s latentnim prikazima izvedenima iz CMR-a pomoću međumodalnoga kontrastnoga učenja, a zatim generira CMR slike maskiranim autoregresivnim modeliranjem. Za razvoj i evaluaciju modela iskorišteno je 159.819 uzoraka iz UK Biobanke, baze elektrokardiograma MIMIC-IV te dvaju vanjskih kliničkih skupova podataka. U UK Biobanci CardioNets je popravio regresijsku procjenu srčanih mjerenja (R² 0,310) u odnosu na najbolju referentnu metodu temeljenu samo na EKG-u (R² 0,269). U otkrivanju kardiomiopatije postignut je AUROC 0,890 naspram 0,867 za najbolju referentnu metodu temeljenu na EKG-u, što je uspješnost usporediva s modelom temeljenim na CMR-u (AUROC 0,906). U bazi MIMIC-IV, u otkrivanju plućne hipertenzije, CardioNets je s AUROC-om 0,879 bio uspješniji od najbolje referentne metode temeljene na EKG-u (AUROC 0,853). Zaključuje se da prevođenje EKG-a u prikaze usporedive s CMR-om može omogućiti skalabilnu i pristupačniju procjenu srčane strukture i funkcije, no prije kliničke primjene potrebna je prospektivna validacija. Više o istraživanju na poveznici.
Kumulativno breme gubitka trudnoće: longitudinalna analiza putanje kvalitete života nakon spontanoga pobačaja
Cilj je ovoga istraživanja bio opisati putanju zdravljem uvjetovane kvalitete života, ukupne korisnosti i pojedinih dimenzija instrumenta EQ-5D-5L tijekom 12 mjeseci nakon spontanoga pobačaja te procijeniti razlikuje li se ta putanja znatno u žena s dva ili s tri i više pobačaja u odnosu na žene s jednim pobačajem, i to u okviru novoga stupnjevanoga modela zdravstvene zaštite. Od 203 žene prospektivno uključene u kohortno istraživanje u bolnici Birmingham Women’s and Children’s, stopa ispunjavanja upitnika EQ-5D-5L u četiri vremenske točke (na početku te nakon 3, 6 i 12 mjeseci) iznosila je 71%, a učinci su procijenjeni dvosmjernom regresijom s fiksnim učincima. Srednja početna vrijednost korisnosti iznosila je 0,845, dok su žene s najmanje tri pobačaja započele s nižom vrijednošću (0,830). U odnosu na žene s jednim pobačajem, skupina s ponavljanim pobačajima imala je dodatno sniženje korisnosti od −0,11 (95% CI −0,187 do −0,038) nakon 3 mjeseca i −0,12 (95% CI −0,198 do −0,036) nakon 6 mjeseci, što nadilazi minimalno klinički važnu razliku. Sniženja su dosljedno proizlazila iz dimenzije tjeskobe i depresije, a žene s dva pobačaja imale su usporediv zaostatak u mentalnom zdravlju (oko 30 postotnih bodova manje optimalnoga funkcioniranja u toj dimenziji nakon 3 i 6 mjeseci), dok nakon 12 mjeseci razlike među skupinama više nisu bile znatne. Zaključuje se da se breme kvalitete života nakon pobačaja kumulira sa svakim sljedećim pobačajem te da su opravdani stratificirani putevi zdravstvene zaštite s ranijom i intenzivnijom psihološkom i kliničkom podrškom za žene s najmanje dva pobačaja. Više o istraživanju na poveznici.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici. Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.