Smanjenje uzaludne radioterapije pri kraju života
Istražuju se strategije za smanjenje uzaludne radioterapije (RT) u bolesnika pri kraju života. U retrospektivnoj analizi 450 hospitaliziranih bolesnika s metastatskim rakom koji su umrli unutar 14 dana od konzultacije za RT, konzultacija nakon uvođenja bolničke službe za radioterapiju, u usporedbi s razdobljem prije njezina uvođenja, bila je povezana s manjom stopom primjene RT-a (20% naspram 32%), manjim brojem nepotpunih ciklusa RT-a (10% naspram 18%) i nižom bolničkom smrtnošću među bolesnicima koji su primili RT (14% naspram 24%). Ovi nalazi podupiru ulogu namjenskog bolničkog tima za radioterapiju u smanjenju uzaludne radioterapije u bolesnika pri kraju života. Više na poveznici.
Manjak vitamina B12 povezan s većim rizikom od prijeloma u osoba starijih od 50 godina
Prijelomi su važan uzrok pobola i gubitka samostalnosti u osoba srednje i starije životne dobi, a uloga prehrambenih čimbenika poput vitamina B12 u njihovu nastanku još uvijek nije razjašnjena. Provedeno je retrospektivno multicentrično kohortno istraživanje temeljeno na elektroničkim zdravstvenim zapisima iz mreže TriNetX, koje je obuhvatilo odrasle osobe starije od 50 godina kojima je određivana razina vitamina B12. Bolesnici s manjkom vitamina B12 (≤199 pg/mL) uspoređeni su s bolesnicima s normalnim razinama (300–900 pg/mL) metodom uparivanja prema skoru sklonosti (propensity score matching), čime je u svakoj skupini ostalo 115 735 bolesnika. Kako bi se smanjila mogućnost obrnute uzročnosti, praćenje ishoda započelo je tek nakon jednogodišnjeg razdoblja od određivanja razine vitamina B12. Manjak vitamina B12 bio je povezan s 33 % većim rizikom od prijeloma (HR 1,33; 95 % CI 1,29–1,38), a slična povezanost zabilježena je i za prijelome donjih udova, osteoporotske prijelome te padove, osobito ponavljane. Povišen rizik zabilježen je i kod graničnih i kod visokih razina vitamina B12, no najizraženiji je bio u skupini s manjkom, što upućuje na to da bi na povezanost mogli utjecati i drugi čimbenici, poput općeg zdravstvenog stanja bolesnika. Povezanost je bila izraženija u bolesnika u dobi od 50 do 65 godina nego u starijih od 65 godina. Autori naglašavaju da se zbog opservacijskog dizajna ne može govoriti o uzročnosti te da nalazi ne dokazuju da bi nadomjestak vitamina B12 smanjio rizik od prijeloma. Više na poveznici.
Robotska i konvencionalna ugradnja endoproteze kuka: rane usporedbe na temelju nacionalnog registra
Robotska kirurgija sve se šire uvodi u ortopediju s ciljem preciznijeg postavljanja implantata, no još nije jasno prevodi li se to u bolje kliničke ishode i manji rizik od revizijskih zahvata, a pritom donosi znatno veće troškove. Provedeno je retrospektivno opservacijsko istraživanje metodom emulacije ciljanog ispitivanja (target trial emulation) na podacima Nacionalnog registra zamjena zglobova za Englesku, Wales, Sjevernu Irsku, Otok Man i Guernsey. Analizirano je 666 283 ugradnji totalne endoproteze kuka izvedenih od 2018. do 2024. godine, od kojih je 10 203 bilo robotskih. Skupine su uspoređene metodom uparivanja prema skoru sklonosti (propensity score matching), pri čemu je u uparenu analizu uključeno 39 660 konvencionalnih i 9915 robotskih zahvata. Petogodišnje preživljenje implantata bilo je jednako u obje skupine (98,8 %), bez razlike u riziku od revizije (HR 0,96; 95 % CI 0,75–1,22), a nije bilo razlike ni u ukupnoj smrtnosti, intraoperativnim komplikacijama ni rizicima revizija zbog pojedinih uzroka. Robotska je kirurgija bila povezana s manjim rizikom od revizija povezanih s lošim položajem implantata, poput dislokacije, razlike u duljini noge i neispravnog poravnanja komponenti (HR 0,53; 95 % CI 0,30–0,93). Zbog opservacijskog ustroja nije moguće isključiti nemjerene čimbenike koji su mogli utjecati na rezultate, kao ni da je praćenje bilo razmjerno kratko, u prosjeku 2,5 godine. Nalazi upućuju na potrebu pažljive procjene isplativosti robotske tehnologije u javno financiranim zdravstvenim sustavima, s obzirom na njezine znatno veće kapitalne i postupovne troškove. Više na poveznici.
Dugoročno preživljenje u švedskim onkološkim HTA izvješćima: provjera ekstrapolacija na podacima s duljim praćenjem
Pri procjeni zdravstvenih tehnologija (HTA) novih onkoloških lijekova procjenjuje se koliko će dugo bolesnici živjeti, no takve se procjene često temelje na razmjerno kratkom praćenju u kliničkim ispitivanjima. Provedeno je retrospektivno istraživanje koje je provjerilo koliko su te procjene bile točne, usporedivši ih s podacima iz kasnijeg, duljeg praćenja istih ispitivanja. Analizirano je 40 HTA izvješća o onkološkim lijekovima koje je između 2009. i 2019. godine objavila švedska agencija za lijekove i stomatološke proizvode (TLV). Izvorne procjene temeljile su se u prosjeku na 28 mjeseci praćenja, a naknadni podaci obuhvaćali su u prosjeku 54 mjeseca. Kad su se iste metode primijenile na podatke s duljim praćenjem, procijenjeno preživljenje u prosjeku je bilo oko 9 % dulje nego u izvornim izvješćima. U otprilike trećini izvješća razlika je bila veća od 10 %, a ni u jednom slučaju izvorna procjena nije bila značajno preoptimistična. To znači da su procjene preživljenja u HTA izvješćima često bile konzervativne i da su koristi liječenja vjerojatno bile podcijenjene. Autori stoga preporučuju da se procjene preispitaju čim postanu dostupni podaci s duljim praćenjem. Više na poveznici.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici.
Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.