Transplantacija autolognih krvotvornih matičnih stanica je postupak kojim se bolesniku u vidu transfuzije daju njegove vlastite matične stanice koje su ranije prikupljene. Postupak se provodi u bolesnika s hematološkim zloćudnim bolestima, u prvom redu multiplim mijelomom i limfomina, a rjeđe u nekim drugim hematološkim i nehematološkim zloćudnim bolestima. Krvotvorne matične stanice su stanice koštane srži iz kojih tijekom cijelog života nastaju sve vrste krvnih stanica: leukociti, eritrociti i trombociti.
Sam postupak transplantacije ima dvije faze. Najprije se u bolesnika primjenom uobičajene kemoterapije bolest "stavi pod kontrolu", odnosno smanji se proširenost bolesti čime se ujedno utvrdi da bolest dobro reagira na kemoterapiju. Nakon toga se bolesniku daje blaža kemoterapija kojom se djelomično uništi koštana srž, a zatim se primjenom tzv. faktora rasta ubrzava oporavak koštane srži te se ujedno potiče izlazak matičnih stanica u krv. Kada se utvrdi da u krvi ima dovoljan udio matičnih stanica bolesnik se priključi na uređaj koji izdvaja dio krvi u kojem se nalaze matične stanice, a ostatak se istovremeno vraća bolesniku. Postupak traje 4-5 sati, a provodi se tijekom jednog ili dva dana. Prikupljeni transplantat se zamrzava i čuva u tekućem dušiku, što obavljaju liječnici i medicinske sestre Zavoda za transfuzijsku medicinu. Nakon toga se bolesnik otpušta kući da se oporavi od postupka.
Nakon 3-4 tjedna započinje druga faza postupka kada se bolesnik prima u bolnicu i smješta u sterilnu jedinicu. Tada bolesnik primi intenzivnu kemoterapiju ovisno o vrsti bolesti, a koja ima za cilj uništiti sve preostale zloćudne stanice u organizmu. Međutim takva kemoterapija uništava i koštanu srž pa se sljedećeg dana bolesniku u vidu transfuzije vraćaju njegove odmrznute matične stanice. Budući da je kemoterapijom uništen imunološki sustav, bolesnik boravi u sterilnoj jedinici do oporavka za koji je potrebno oko 2 tjedna.
Primjenom transplantacije matičnih stanica postiže se potpunije izlječenje zloćudne bolesti jer se može primijeniti intenzivnija kemoterapija, a ako se bolest i vrati, to se događa kasnije nego da bolesnik nije transplantiran.
U KBC-u Split planira se provoditi 10-15 postupaka transplantacije godišnje. Time se bolesnicima omogućava da borave u svojoj sredini, bez potrebe odlaska u Zagreb, gdje su se do sada obavljale transplantacije. Također će kontrolne preglede obavljati u Splitu umjesto u Zagrebu kao ranije.
Iako u KBC-u Split postoje tehnički uvjeti i za provođenje alogenične transplantacije, dakle od podudarnog darivatelja, što se provodi u bolesnika s akutnim leukemijama i nekim drugim agresivnim limfomima, za sada se to u Splitu neće raditi jer je praćenje i zbrinjavanje komplikacija takve transplantacije mnogo složenije nego kod autologne transplantacije.
Postupak transplantacije matičnih stanica je timski rad u koji su, osim hematologa, uključeni transfuziolozi i transfuziološki tehničari, inženjeri medicinske biokemije i mikrobiolozi, a u svim fazama je neizostavna i uloga medicinskih sestara koje su neprekidno uz bolesnika tijekom boravka u sterilnoj jedinici.