Nisam baš morao oboljeti od covida da bih osjetio atmosferu bolničkog okruženja. Imam takvog iskustva, ali ovo je posebno i po životno opasnoj bolesti ( za one koji negiraju ovu bolest). Našao sam se po hitnom prijamu na odjelu Ortopedija 2, koji je prilagođen novonastaloj situaciji. Tragovi daleke prošlosti na podovima, sanitarnim prostorijama, škripavim kolicima itd. Ali duša odjela je ljudski faktor: svaka sestra i poslužiteljica u sobu ulazi s osmjehom i uz pozdrav, tretman bolesnika u pelenama je kao prema najrođenijem u obitelji, vizita s liječnikom na čelu je prisan i otvoren razgovor s pacijentom, uz dozu optimizma koji daje nadu. Nije na odmet reći kako je i hrana na zadovoljavajućoj razini. Ostaje jedino žal zbog nemogućnosti spominjanja imena svih tih divnih ljudi, jer nitko nema ispisano ime na odori, a zaštitne maske skrivaju osobne karakteristike vedrih lica. Možda je i bolje tako, svi su odreda s moje strane ovdje javno pohvaljeni za svoj rad, a jedino identitetom znam da nas je svakoga jutra s vrata sobe pozdravljao ravnatelj Meštrović osobno. Neka mu je na ponos ovaj odjel KBC-a Split.
Ž.R. 15.6.2021.