Poštovani gospodine Ministre,
Nije mi namjera oduzimati Vam Vaše dragocjeno vrijeme, te Vam ometati, i onako prepun, dnevni red obveza i zaduženja. Ipak sam smatrao potrebnim, čak što više jednom vrstom ljudske obveze, da Vam, nakon punih pedeset dana provedenih u bolnici u Splitu, na Firulama na odjelu Hematologije, gospođe doktor Madunić , posve nepokretan, star 83 godine, prenesem svoje iskustvo o tim danima te vrlo iskrenu zahvalnost za svu onu brigu, pažnju i više nego korektan odnos, koji sam tamo doživio.
A bio sam na odjelu, gdje su sve odreda teški i nepokretni pacijenti u potpunosti osuđeni na tuđu pomoć i njegu do zadnje sitnice ; u svakom mogućem pogledu. Još točnije, imali smo samo jednu jedinu vezu sa realnim životom, sa realnim ljudskim potrebama, a to su bile medicinske sestre, odnosno djevojke i gospođe u plavim uniformama. Posve sigurno ima neka razlika u službenom nazivu i hijerarhiji, no za nas su bile sve samo "sestre". I to zaista sestre, u pravom smislu te riječi, bez obzira na titulu i položaj.
Još preciznije, bez ikakvoga razmišljanja i bez trenutka oklijevanja, mogu sa sigurnošću potvrditi, da bi ono što one čine, mogle činiti samo one osobe, koje su pacijentima i ljudski i rodbinski najbliže. Daleko bi me odvelo nabrajati sve želje, potrebe nepokretnog bolesnika i brojne pozive za intervencijom u tijeku 24 sata, ali je posve sigurno, da je željena pomoć i asistencija uvijek promptno bila tu. Bez obzira o kojemu noćnom ili dnevnom satu se radilo i kakva je želja bila u pitanju : da li je to pomoć kod traženja izgubljenih naočala i mobitela ili dodatna tableta za spavanje odnosno protiv bolova.
I na kraju ne manje važno, komunikacija ; koliko nas pacijenata, toliko naše rodbine i prijatelja sa gospođom doktor Madunić u vidu čestih, svakodnevnih pitanja o stanju pacijenta o kojemu se brinu i očekivanoj prognozi i ostalim detaljima vezanim za stanje bolesnika, bila je vrlo, vrlo korektna, puna razumijevanja i tolerancije.....
Bio bih vrlo sretan, ako sam imao privilegiju, kao jedan iz kruga Vaših sumještana i najstarijih Jelšana, da ste imali vremena pročitati ovo moje pismo.
Želim Vama i obitelji mnogo zdravlja te Vama osobno puno uspjeha i Božjeg blagoslova u obavljanju Vaše zahtjevne i odgovorne dužnosti.
Sa štovanjem, M. R.