Rituksimab, lenalidomid i ibrutinib prije početka kemoterapije za liječenje difuznog velikostaničnog B limfoma: istraživanje faze II
Kemoterapija za pacijente s novodijagnosticiranim difuznim velikostaničnim B limfomom (DLBCL) nije se mijenjala desetljećima. Pretklinička i klinička ispitivanja ukazuju na moguću učinkovitost kombinacije lenalidomida i ibrutiniba u liječenju te bolesti. U ovu fazu II ispitivanja uključeno je 60 ispitanika s DLBCL-om. Ispitanici su primili intravenski 375 mg/m2 rituksimaba jednom prvi dan, 25 mg lenalidomida jedan put dnevno kroz 10 dana i 560 mg ibrutiniba jednom dnevno u ciklusu od 21 dan (RLI terapija). Nakon dva ciklusa ispitanici su primili standardnu kemoterapiju kroz šest novih ciklusa. Primarni ishodi bili su ukupna stopa odgovora na terapiju (ORR) nakon dva ciklusa samo RLI terapije te ORR nakon RLI terapije i kemoterapije. RLI terapija je dovela do većeg ORR-a, a RLI s kemoterapijom doveo je do trajnijeg odgovora. Ovo ukazuje na potencijal za razvoj biološki vođenih i necitotoksičnih terapija prve linije za DLBCL. Više na poveznici.
Umjetni zaslađivač eritritol i rizik od kardiovaskularnih bolesti
Umjetni zaslađivači naširoko su korišteni nadomjesci za šećer, no malo se zna o njihovim dugoročnim učincima na rizike od kardiometaboličkih bolesti. Provedena su istraživanja kako bi se ispitala često korištena zamjena za šećer, eritritol, i rizik od aterotrombotske bolesti. Kohortno istraživanje na 1.157 ispitanika pokazalo je da su cirkulirajuće razine višestrukih poliolnih zaslađivača, posebno eritritola, povezane s incidentnim (trogodišnjim) rizikom od teških štetnih kardiovaskularnih događaja (MACE). Dodatne analize kohortnih istraživanja objavljenih u SAD-u i Europi potvrdile su te nalaze. Na fiziološkoj razini, eritritol je pojačao reaktivnost trombocita in vitro i stvaranje tromboze in vivo. Konačno, prospektivno intervencijsko istraživanje pokazalo je da unos eritritola kod zdravih dobrovoljaca dovodi do dugotrajnog porasta razine eritritola u plazmi daleko iznad razina povezanih s povećanom reaktivnošću trombocita i stvaranjem tromboze iz in vivo i in vitro istraživanja. Ovi rezultati ukazuju na povezanost eritritola i rizika od pojave MACE ishoda te pojačane tromboze. Više na poveznici.
Hitno liječenje teške hiponatrijemije bolusom 3%-tne NaCl otopine: usporedba davanja 100 i 250 mL
Cilj početnog liječenja teške hiponatrijemije je brzo povećanje serumskog natrija kako bi se smanjile komplikacije cerebralnog edema. Još uvijek se raspravlja o optimalnoj strategiji za sigurno postizanje ovog cilja. Provedeno je istraživanje kako bi se usporedilo učinkovitost i sigurnost davanja hitnog bolusa od 100 i 250 mL 3%-tne NaCl otopine kao početne terapije teške hipotonične hiponatrijemije. U istraživanje je uključeno 130 odraslih osoba sa serumskom razinom natrija manjom od 120 mmol/L, koji su primljeni u sveučilišnu bolnicu u Nizozemskoj. Ispitanici su primili bolus od 100 mL ili 250 mL 3%-tne NaCl otopine. Uspješnost liječenja se mjerila porastom serumske razine natrija od više od 5 mmol/L unutar 4 sata od primanja bolusa. Istraživanje je pokazalo da je bolus od 250 mL 3%-tne NaCl otopine učinkovitiji kao početna terapija teške hipotonične hiponatrijemije od bolusa od 100 mL te da ne dovodi do povećanja rizika od pretjerane reakcije na terapiju. Više na poveznici.
Farmakoterapija za liječenje graničnog poremećaja osobnosti
Među ljudima s dijagnozom graničnog poremećaja osobnosti (eng. borderline personality disorder, BPD) koji su uključeni u kliničku skrb, stope propisivanja psihotropnih lijekova su visoke, unatoč činjenici da je uporaba lijekova neprikladna za liječenje BPD-a. Usprkos tome, osobe s BPD-om često primaju nekoliko psihotropnih lijekova odjednom tijekom duljeg razdoblja. Proveden je sustavni pregled kako bi se proučili učinci farmakološke terapije na osobe s BPD-om. U pregled je uključeno 45 randomiziranih kontroliranih ispitivanja na 2.752 ispitanika, koji su uspoređivali farmakološku terapiju s placebom, drugim lijekovima ili kombinacijom lijekova. Primarni ishodi bili su težina simptoma BPD-a, samoozljeđivanje, ishodi povezani sa samoubojstvom i psihosocijalno funkcioniranje. Pronađeni su dokazi vrlo niske kvalitete da lijekovi ne dovode do razlike za bilo koji primarni ishod. Ovaj sustavni pregled podupire kontinuirano razumijevanje da se nijedna farmakološka terapije nije pokazala učinkovitom u liječenju BPD-a.
Ove Novosti dio su aktivnosti projekta Hrvatske zaklade za znanost, Profesionalizam u zdravstvu: odlučivanje u praksi i znanosti (ProDeM). Više o projektu možete pronaći na ovoj poveznici.
Više o timu koji oblikuje Novosti ovdje. Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.