Korištenje andeksaneta za poništavanje učinka izravnih inhibitora faktora Xa
Optimalna strategija za poništavanje učinka izravnih inhibitora faktora Xa (apiksaban, endoksaban, rivaroksaban) u akutnom intracerebralnom krvarenju (ICH) nije sigurna. U kliničkom ispitivanju ANNEXA-I, u kojem je 530 bolesnika s ICH-om povezanim s inhibitorom faktora Xa nasumično raspodijeljeno u skupine koje će primati andeksanet alfa ili standardnu njegu (koja je obično uključivala koncentrat protrombinskog kompleksa), pacijenti koji su primali andeksanet imali su veće stope hemostaze od onih koji su primali standardnu terapiju (67% vs 53%). Međutim, trombotski događaji, uključujući ishemijski moždani udar i infarkt miokarda, bili su češći s andeksanetom (10.3% vs 5.6%). Smrtnost i funkcionalni ishodi nakon 30 dana bili su slični. Na temelju ovih rezultata, savjetuje se individualizirani odabir andeksanet alfa ili PCC za izravnu eliminaciju inhibitora faktora Xa kod akutnog ICH i drugih po život opasnih krvarenja za razliku od prethodne prakse koja je pak u većini slučajeva favorizirala andeksanet. Više o preporuci na smjernici.
Obnovljene dijagnostičke smjernice za alergijsku bronhopulmonalnu aspergilozu
Alergijska bronhopulmonalna aspergiloza (ABPA) predstavlja složenu reakciju preosjetljivosti na kolonizaciju dišnih putova s Aspergillus fumigatusom te se teško može razlikovati od teško izlječive astme ili cistične fibroze. Radna skupina Međunarodnog društva za humanu i životinjsku mikologiju za ABPA nedavno je objavila revidirane dijagnostičke kriterije koji unose neke ključne promjene kako bi se poboljšala osjetljivost i specifičnost dijagnoze: razine ukupnog serumskog IgE od ≥500 IU/mL dovoljne su za dijagnozu, umjesto prijašnjeg višeg praga od 1000 IU/mL; povišene razine Aspergillus IgG enzimskim imunološkim testom ili testom lateralnog protoka osjetljivije su za otkrivanje osjetljivosti na antigene Aspergillusa i trebaju imati prednost u odnosu na Aspergillus serumske precipitine. Više o preporukama na poveznici.
Utjecaj prethodnih abdominalnih operacija na ishod funkcije katetera za peritonealnu dijalizu
Mnogi pacijenti sa završnom fazom bubrežne bolesti i poviješću abdominalnih operacija ne smatraju se kandidatima za peritonealnu dijalizu (PD) jer postoperativne peritonealne adhezije mogu spriječiti uspješnu PD. U retrospektivnoj kohortnoj studiji više od 850 pacijenata koji su bili podvrgnuti prvom umetanju katetera za PD te su praćeni medijan od 12 mjeseci, pacijenti s poviješću abdominalnih operacija imali su sličnu incidenciju komplikacija koje su dovele do eliminacije katetera, ili do privremenog ili trajnog prekida PD, kao pacijenti bez prethodne abdominalne operacije (22% vs 18%). Ovi i drugi podaci sugeriraju da se prethodna abdominalna operacija ne bi trebala smatrati kontraindikacijom za PD i podržavaju individualizirani pristup PD-u u takvih pacijenata. Više o istraživanju na poveznici.
Povezanost primjene paracetamola za vrijeme trudnoće i neurorazvojnih poteškoća
Iako su prethodne studije izazvale zabrinutost o mogućoj nepovoljnoj povezanosti između in utero izloženosti paracetamolu i neurorazvoja, novije studije s nižim rizikom od pristranosti nisu izvijestile o takvoj povezanosti. U populacijskoj studiji u kojoj je prospektivno zabilježena uporaba paracetamola, braća i sestre s bilo kakvom in utero izloženošću nisu imali povećan rizik od poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, poremećaja iz autističnog spektra ili intelektualnih poteškoća u dobi od 10 godina u usporedbi s njihovom braćom i sestrama koji nisu bili izloženi. Iako se povezanost ne može definitivno isključiti, ovi su podaci ohrabrujući kada je kratka primjena paracetamola potrebna za kontrolu boli ili vrućice tijekom trudnoće. Više o istraživanju na poveznici.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici.
Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.