Mještani Rame i okolnih krajeva i danas su zahvalni liječnicima iz splitske bolnice koji su u vrijeme rata radili u Ratnoj bolnici "Rama" u Rumbocima. Svojim zalaganjem i požrtvovnošću spasili su brojne živote, a sudbine mnogih ranjenika ispričane su kroz životnu priču obitelji Šarčević. Tri brata, Mato (11), Ilija (9) i Jozo (7), 1993. g. su tijekom igre naišli na neeksplodiranu tromblonsku minu. Zahvaljujući splitskim liječnicima Ilija i Jozo su preživjeli, no unatoč nadljudskim naporima Mato je, nažalost, preminuo.
Ta tragedija zauvijek je spojila liječnike splitskog KBC-a i obitelj Šarčević. Tada mali Ilija, danas profesor kemije i biologije, pamti predanost i ljubav splitskog osoblja koji su brinuli o njemu. Stoga je imao želju ponovno se susresti s liječnicima koji su u to ratno doba radili u Ratnoj bolnici "Rama", zahvaliti im i još jednom svima obnoviti sjećanje na predani rad zdravstvenih radnika u to ratno vrijeme.
Priču o strašnom gubitku, ali i snazi života, strahoti rata i ljepoti prirode, u spomen na sve one koji su cestom spasa preko Vran planine dolazili spašavati živote snimljen je dokumentarni film "Kad smo bili četvorica nas" emitiran u sklopu emisije Labirint Hrvatske radiotelevizije.
Uz Iliju Šarčevića i oca Ivana, u dokumentarcu svjedoče splitski liječnici dr. Mileva Frankić, anesteziologinja i subspecijalistica intenzivnog liječenja, dječji kirurg prim. dr. sc. Dubravko Furlan, oftamolog prim. dr. sc. Igor Žuljan i dr. Boris Bill, kao i dr. Jozo Ivančević, utemeljitelj Ratne bolnice "Rama" te umirovljeni pilot HRZ-a Mladen Katavić i mještani Rame.
Scenaristica i novinarka je Sanja Mikleušević Pavić, snimatelj Ervin Bajuk, montažer Damir Čučić, a urednica projekta Jagoda Bastalić.
Dokumentarni film možete pogledati na ovoj poveznici:
https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/kako-je-jedna-ratna-prica-zauvijek-spojila-splitske-lijecnike-i-obitelj-ilije-sarcevica-11180161
Iz pisma Ilije Šarčevića:
...Po dolasku u ratnu bolnicu prije sjećam se jedino lica dr. Furlana, tko je tu bio od sestara ne znam (znam da su u ratnoj bolnici Rama svoju nesebičnu pomoć davale sestra Anita Sviličić, anesteziološki tehničar Ana Hrga, transfuziološki tehničar Ivanka Kalebić.
Dr. Dubravko Furlan me operirao vjerojatno uz asistenciju i ostalih doktora (dr. Igor Žuljan, dr. Boris Bill, dr. Milena Kovač Frankić).
U KBC Split dobro se sjećam čestih posjeta dr. Mihovila Biočića, iskrenih ljudskih pogleda riječi utjehe i ohrabrenja, sestre Stele (koja me zezala da sam Bosanac). Časne sestre Marte Nikolić koja me posjećivala svaki dan tijekom boravka u bolnici.. (Slobodna Dalmacija izdanje 25. 04.1993.: autor teksta M.Čović, fotograf T. Dubaravec).
O prvim kontaktima i planiranju formiranja Ratne bolnice „Rama" dr. Jozo Ivančević je za Ramski vjesnik rekao:
Već su prvi kontakti ostvareni u jesen 1991. godine s prof. dr. Antom Petričevićem kada sam ga zamolio da odemo na lice mjesta kako bismo vidjeli najpogodniju lokaciju za bolnicu. Upravo u vrijeme naših razgovora u Splitu topovnjače JNA gađale su Split. Nakon toga ekipa pod vodstvom prof. dr. Ante Petričevića koju su činili dr. Zelić, Ilić i ja dolazi u Ramu i Bugojno da se vidi lokacija za bolnicu. Tadašnji predsjednik općine Prozor prof. Miško Jozić je prepoznao važnost te omogućio vozilo koje je ekipu dovezlo i vratilo u Split i uključio se u daljnje formiranje bolnice. Tada je određena kao najbolja lokacija u tvornici Prony u Rumbocima. Kasnijim dogovorom s ravnateljem bolnice KBC "Firule" dr. Goranom Dodigom i glavnom sestrom Marijom Županović započelo se s formiranjem ratne bolnice „Rama" Rumboci.
U Ratnoj bolnici „Rama" formirane su kirurško-anesteziološke ekipe iz KBC-a Split koje će do prestanka rada bolnice u smjenama svakih osam ili petnaest dana dolaziti u Ramu i s velikom požrtvovnošću pomagati ranjenicima i civilnom stanovništvu. U rad ratne bolnice bili su uključeni i liječnici iz Rame, posebno dr. Jozo Ivančević i dr. Katica Nikolić, dr. Mario Budimir, dr. Ljilja Džolan, dr. Zdravko Zelić, dr. Hrvoje Gardavski, dr. Suada Grcić, dr. Boško Škoro, dr. Zijo Brkić, dr. Nijaz Zajmović i cjelokupna ekipa tehničara i pomoćnog osoblja.
Kako je bolnica bila opremljena dr. Ivančević je kazao: Opremljenost bolnice lijekovima i sanitetskim materijalom bila je dobra zahvaljujući mnogim prijateljima i dobročiniteljima, ponajprije KBC „Firule". Svoj doprinos opremanju i radu bolnice dale su također i mnoge dobrotvorne i humanitarne organizacije, kao i pojedini Ramljaci na radu u inozemstvu šaljući lijekove i sanitetski materijal. Prvo sanitetsko vozilo ratnoj bolnici darovao je dr. Andrija Gudelj, voditelj Ratne bolnice u Tomislavgradu. Iz KBC Split dopremani su gotovi setovi za operacijske zahvate, sanitetski materijal, lijekovi i krv. Sterilizacija je obavljana u Splitu, dijelom i u ratnoj bolnici u Rumbocima.
U liječenju ranjenih primijenjena su sva načela moderne ratne kirurgije. S prvih crta bojišnice liječnici i medicinski tehničari izvlačili su ranjenike, pružali medicinsku pomoć, antitetaničku zaštitu i transportirali ranjenike u ratnu bolnicu, gdje su u kratkom roku bili kirurški zbrinuti. Početkom rata teži ranjenici nakon obrade u ratnoj bolnici u Rumbocima transportirani su makadamskim putem preko Vran planine, tzv. „Putem spasa", često okovanim snijegom, blatom ili blokiranim prometnim čepovima, na daljnje liječenje u KBC Split. Tek u kasnijoj fazi rata bilo je moguće helikopterom transportirati teže ranjenike. Lakši ranjenici upućivani su u bolnice u Livnu i Tomislavgradu.
U početku rada bolnice veliki problem bila je transfuzija zbog čega je smrtnost u tim danima bila dosta visoka; prelazila je svjetske ratne statističke prosjeke. Kada je u srpnju 1992. u Rumbocima oformljena transfuzija, smrtnost se spustila ispod svjetskih prosjeka.
Za vrijeme najjačih sukoba Armije BiH i HVO-a zbrinjavano je po trideset ranjenika dnevno. Pomoć je pružana svim ranjenicima i bolesnicima bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost: ranjenicima, vojnicima i civilima. I ne samo Ramljacima nego i onima iz Jablanice, Bugojna i Gornjega Vakufa. Da je pomoć pružana svim pacijentima i ranjenicima tijekom rata svjedoče knjige protokola u kojima su upisivani pacijenti.
Cilj je bio spasiti život, ruku, nogu, spriječiti infekciju ili razvoj šoka, tetanusa ili plinske gangrene. Civili su bili liječeni i od kirurških bolesti koje nisu bile vezane uz ranjavanje (upale crvuljka, kile, prijelomi, čak i carski rez).
Svi liječnici, medicinski tehničari, vozači, piloti i drugi radili su posao profesionalno prema etičkim načelima svoje struke! Pored Ratne bolnice „Rama" jedan dio ekipe je ostao stalno raditi u Domu zdravlja u Prozoru.
Sve je gravitiralo prema KBC Firule u Splitu. Suradnja je bila više nego odlična. Cijeli ovaj kontinentalni dio je bio oslonjen na Split gdje je išla i kasnija rehabilitacija ranjenika i bolesnika.
U Ratnu bolnicu „Rama" iz KBC „Firule" Split dolazili su stručnjaci kirurškog tima, anesteziolozi, transfuziolozi, tehničari i sve što nam je bilo potrebno za rad i funkcioniranje bolnice. Radili su se kirurški zahvati u općoj i lokalnoj anesteziji. Tako je ostalo sve do zadnjeg dana rada bolnice.
Koristim i ovu prigodu te im se zahvaljujem na svakoj pomoći i gostoprimstvu. Pokušat ćemo na iduću godišnjicu bolnice okupiti liječnikei tehničare koji su tu sudjelovali na druženje u znak zahvalnosti, poštivanja i angažiranosti prema Rami. Kad je bilo najpotrebnije ljudi su se spremno odazvali. Hvala im! (dr. Jozo Ivančević, utemeljitelj Ratne bolnice "Rama")