Novosti

Piše: mr. sc. Joško Kalilić, dr. med., specijalist ginekologije, inicijator i organizator izgradnje helidroma KBC Split

Uoči 30. obljetnice od svečanog otvaranja helidroma KBC Split 1992., ravnateljstvo bolnice je odlučilo postaviti spomen ploču na helidromu. Ona će se postaviti kao uspomena na ranjene branitelje koji su helikopterima Hrvatskog Ratnog Zrakoplovstva prevoženi s prve crte bojišnice na bolnički helidrom, a također i za uspomenu na medicinsko osoblje koje ih je dočekivalo na helidromu i požrtvovno pomagalo u hitnom zbrinjavanju i prijevozu do raznih bolničkih odjela za daljnje specijalističko liječenje.

 

Kao inicijator i organizator izgradnje helidroma opisat ću kratku povijest ovog, po mnogo čemu, specifičnog helidroma u Domovinskom ratu, njegovu ulogu u mirnodopskim uvjetima, razne zanimljive događaje vezane za njega, brojne donatore, tijek njegove izgradnje kao i tehničke uvjete koji su se morali ispuniti da bi helidrom mogao dobiti uporabnu dozvolu i tako tehnički biti osposobljen za svoju humanitarnu i medicinsku ulogu do danas.

 Početkom Domovinskog rata moglo se naslutiti da će u obrani Hrvatske od agresora nažalost biti mnogo ranjenih branitelja, te da će njihovo zdravstveno stanje, a često i život, ovisiti o brzom prijevozu do najbliže bolnice za specijalističko liječenje. U tom pogledu, vozila Ustanove za hitnu medicinsku pomoć odigrala su veliku ulogu u hitnom prijevozu ranjenih branitelja. Međutim, njihovo djelovanje često je bilo ograničeno nepovoljnom cestovnom infrastrukturom, posebno kada je riječ o prilazima do prve crte bojišnice. U takvim uvjetima prijevoz teških ranjenika dodatno je otežan, vožnja često nije prikladna ni ugodna, niti dovoljno brza.

Zahtjevima brzog prijevoza do bolnice u ratnim uvjetima najuspješnije su mogli udovoljiti vojni helikopteri Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koji bi slijetali do najbližeg mogućeg mjesta u odnosu na prvu crtu bojišnice, što bliže ranjenom branitelju, kojeg bi nakon prve pomoći preuzimali i prevozili do najpovoljnijeg mjesta u neposrednoj blizini bolnice. U tu svrhu, za sigurno slijetanje helikoptera u blizini bolnice, nužno je bilo imati helidrom izgrađen po svim zrakoplovnim i građevinskim pravilima.

Najpovoljnije i najfunkcionalnije mjesto za izgradnju helidroma u blizini KBC-a Split, nalazilo se na zemljišnoj čestici u posjedu bolnice, oko 100 m istočno od Plućnog odjela, na kojoj je, u vrijeme prije Domovinskog rata, bila nasuta zemlja, nepokošena trava, grmlje i velika količina komunalnog otpada. Također, u to vrijeme u neposrednoj blizini budućeg helidroma nije bilo izgrađenih stambenih objekata što je bila dodatna povoljna činjenica. Službeni projekt za helidrom postojao je još od 1986. a izradila ga je ispostava tvrtke „Aeroinženjering“, Beograd, ali se iz nejasnih, vjerojatno financijskih, razloga njegova izgradnja stalno odgađala.

Nakon početka Domovinskog rata bilo je posve jasno da je nužno što prije izgraditi helidrom koji će omogućiti sigurno slijetanje vojnih helikoptera danju i noću. Ministarstvo zdravstva je preko obavijesnih sredstava uputilo proglas svim ljudima dobre volje, posebno hrvatskoj dijaspori, u kojem se svi potencijalni donatori mole da zajedničkom akcijom omoguće nabavu jednog ili više helikoptera za prijevoz ranjenika. U tom proglasu Ministarstvo se je obvezalo izgraditi nekoliko helidroma uz bolnice većih hrvatskih gradova. Bilo je očito da će u ratnim uvjetima uz najbolju volju Ministarstva biti teško iznači financijska sredstva za tako zahtjevne projekte, budući da je država trebala sva raspoloživa sredstva za organizaciju obrane Domovine.

Također, moglo se pretpostaviti da KBC Split, Grad Split i država, nisu u to vrijeme, iz razumljivih razloga, imali financijskih sredstava za gradnju tako skupog zdravstvenog objekta u blizini bolnice u Splitu.

Jedina mogućnost za realizaciju takvog projekta bila je inicijativa u poduzimanju velike humanitarne akcije uz angažiranje dobrovoljaca pojedinaca, lokalnih privatnih, gradskih i državnih tvrtki, kao i drugih institucija. Svi su u to vrijeme bili svjesni ratne situacije i opasnosti za Hrvatsku državu, pa se u tim trenucima računalo na jedinstvo i entuzijazam naroda da se u obrani Domovine pomogne na razne moguće načine.

Osnovno pravilo koje je trebalo promicati među donatorima, da bi akcija bila što uspješnija, bilo je, da svatko donira ponešto u vrijednosti koja neće značajnije ugroziti materijalni status i proračun donatorske tvrtke (npr. ako tvrtka koja posjeduje desetke kamiona za prijevoz razne robe dobrovoljno ustupi jedan kamion s vozačem za jedan ili dva dana, taj ustupak tvrtka nebi  osjetila kao neki značajan trošak). Strogo smo se držali pravila da se ni od koga ne traži novac koji bi se uplaćivao na nekakav račun otvoren za tu svrhu zato što je javnost sklona sumnjama u takvu vrst prikupljanja sredstava. Tvrtka zainteresirana za pomoć neposredno bi uplatila ponuđenu cijenu za dio opreme koju je neka druga tvrtka proizvodila (npr. rubna svijetla za noćno osvjetljenje helidroma ili vjetrokaz za ukazivanje smjera vjetra i sl.).

Kao voditelj Ureda za zdravstvo grada Splita 1991. i član Kriznog štaba, započeo sam bez oklijevanja telefonski kontaktirati potencijalno zainteresirane donatore za koje sam smatrao da su bili u mogućnosti pomoći. Moja temeljna uloga u tome bila je traženje i poticanje dobrovoljaca koji će stručno sudjelovati u izgradnji helidroma i nadzirati sve radove za vrijeme njegove izgradnje prema postojećem projektu. Drugo djelovanje je bilo usmjereno u pregovaranju i organiziranju brojnih tvrtki koje su s velikim entuzijazmom odlučile dobrovoljno ustupiti ili dio svoje mehanizacije (kamiona, bagera, valjaka...), ili materijalnih proizvoda (npr. beton, asfalt, žičanu ogradu, svjetla za noćno slijetanje, vjetrokaz, montažnu kućicu za čuvara, stotine metara električnog kabela za povezivanje ugrađenih rubnih svjetala s prostorijom dežurnog liječnika u Hitnoj medicinskoj službi, kontejner za osigurače za noćna svjetla, rotacijski reflektor na krovu zgrade Plućnog odjela, hidrante za slučaj požara, boje za zrakoplovne oznake na platou za slijetanje ( bijeli križ, crveno slovo H i bijela kružnica na rubu asfaltnog kruga). Zbog poštovanja i zahvalnosti prema dobrovoljcima i donatorima navest ćemo njihova imena uz ispriku ako je netko nenamjerno izostavljen (KB-Split, Zračna luka-Resnik, Astra, Autodijelovi Solin, Zdenka Babić-Petričević, Brodosplit, Brodomerkur, Carinarnica Split, Centar za odgoj Brda-Split, Cestar, Spliting-Milan Ardalić, Čistoća, Dalma, Diokom, Elektron, Federal Aviation Administration of USA, Geoprojekt, Građa-Solin, Grad Split, Građevinski institut-Split, Ina Solin, Interna banka Slobodne Dalmacije, Goran Ivanišević, Izvršno vijeće grada Splita, Jadroplov, Jadrantrans, Jadro, Joško Kalilić, Konstruktor, Kontrola letenja Split, Koteks, Rade Končar, Ivan Lučić Lavčević, Ljekarna Split, Ured za zdravstvo SDŽ, Luka i održavanje, Melioracija, Obnova, Otpad, Parkovi i nasadi, Plovput, Pomgrad, Poduzeće za ceste, Prerada, Hrvatska pošta, Tomislav Stipičić, Trast, Visokogradnja, Zrakoplovna baza Divulje, Željezara-Kaštela, JVP Split, UHMPomoć, AP-92, HRZ, Lado, Pjevački zbor liječnika, HGSS, Splitsko-dalmatinska županija te mnogi drugi pojedinci kojima nismo uspjeli zapisati imena).

Treba spomenuti da su sve tadašnje općine napućenih otoka u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačkoj županiji simbolički sudjelovali s manjim donacijama znajući, da će u miru helidrom najviše koristiti stanovnicima otoka. Općine koje su dobrovoljno sudjelovale s donacijama: Lastovo, Korčula, Jelsa, Stari Grad, Pučišća, Šolta, Vis, Komiža, Orebić, Vela Luka, Blato, Sućuraj, Supetar, Milna, Selca, Bol i Hvar.

Popis navedenih donatora govori o entuzijazmu, velikoj volji, ljubavi i želji da se u ratu što prije pomogne izgraditi strateški zdravstveni objekt kao što je splitski helidrom.

Zbog pomanjkanja stručne literature upućen je dopis Ministarstvu zračnog prometa u vladi SAD-a (Federal Aviation Administration), u kojem smo objasnili razloge dopisa i zamolili ih da nam pošalju priručnik o tehničkim i građevinskim podacima koje helidrom mora zadovoljiti pri izgradnji, da bi mogao dobiti uporabnu dozvolu. Taj priručnik sam, na moje ugodno iznenađenje, dobio za nekoliko tjedana, te ga i danas čuvam kao uspomenu na vrijeme izgradnje splitskog helidroma.

Površina zemljišne čestice na kojoj je helidrom KBC Split izgrađen, uknjižena je na sudu kao vlasništvo bolnice, a iznosi 5000 m2. U njezinom središnjem dijelu izgrađen je asfaltirani plato u obliku kruga površine od 1350 m2 na koji slijeću i uzlijeću helikopteri. Helidrom se nalazi na laganom uzvišenju te je dobro vidljiv iz zraka danju i noću. Prema tehničkom propisu sletna površina mora biti ukošena za 2 stupnja da se kišnica ne bi nakupljala što bi otežavalo slijetanje helikoptera, dolazak hitnih kola i preuzimanje bolesnika.

Pripremni zemljani radovi započeli su 27. 8. 1991., a prvi sloj asfalta za sletnu površinu postavljen je 27. 9. 1991. što govori o intenzitetu radova. Građevinske radove prema postoječem projektu u dogovoru s bolnicom, vodila je tvrtka Visokogradnja, a nadzor nad izvršenim radovima tvrtka Centroprojekt

Na rubnim granicama helidroma postavljena je žičana ograda da bi se spriječio ulazak nepozvanih osoba, kao i većih životinja, koji bi mogli ugroziti sigurno slijetanje helikoptera. U neposrednoj blizini asfaltnoga kruga, u zemlju su ugrađena 24 svjetla koja pilotu omogućuju da jasno vidi sletnu površinu u noćnim uvjetima. U jugozapadnom i sjeverozapadnom dijelu ograđenog zemljišta ugrađena su i ljubičasta svjetla, koja pilotu pokazuju smjer slijetanja s obzirom na smjer vjetra. Ako puše bura, uključuju se jugozapadna svjetla, a u slučaju juga, uključuju se sjeverozapadna svjetla. Treba naglasiti da je pilotima smjer vjetra važan zbog sigurnosnih razloga (helikopter kao i avion slijeće i uzlijeće nasuprot smjeru vjetra). Bez obzira na to puše li vjetar ili ne, u noći se kod uključivanja noćnih svjetala, automatski uključuje rotirajući reflektor na vrhu zgrade Plućnog odjela, vidljiv na veliku daljinu, pa piloti koji prevoze bolesnike s otoka noću, usmjeruju helikopter prema rotirajućem reflektoru što olakšava i ubrzava let do helidroma.

Mreža električnih kablova povezuje helidrom s dežurnom prostorijom za hitnu medicinsku pomoć u kojoj dežurni liječnik ili tehničar prima poruke pilota helikoptera o dolasku helikoptera. Naime, nakon postavljene dijagnoze bolesnika , koja spada u kategoriju hitnosti, liječnik na terenu (najčešće na otoku) poziva dežurnu službu u Divuljama (detaljna pravila o hitnim letovima vojnih helikoptera za civilne bolesnike su već od prije dogovorena između Ministarstva zdravstva i Ministarstva obrane) tražeči vojni helikopter za hitni prijevoz na označenu lokaciju (u pravilu otočki helidrom) kako bi preuzeo bolesnika s postavljenom dijagnozom. Nakon preuzimanja bolesnika pilot obavještava dežurnog liječnika u Ustanovi za hitnu medicinsku pomoć u Splitu i dostavlja podatke o dijagnozi, stanju bolesnika te očekivanom dolasku i slijetanju helikoptera na helidrom KBC Split. Nakon te obavijesti, dežurni liječnik šalje hitna kola na helidrom s liječničkim timom za preuzimanje bolesnika iz helikoptera i prijevoz do bolnice. Istovremeno je, prema dogovoru, obaviještena JVP Split koja osigurava dva vatrogasca koji prisustvuju svakom slijetanju i uzlijetanju helikoptera, što je mjera predostrožnosti u slučaju eventualnog požara (slična procedura postoji i u zračnim lukama).

Treba istaknuti da Splitsko-dalmatinska županija ima najbolje organiziranu hitnu helikopter sku službu i izgrađenu helidromsku mrežu na našoj obali. Naime, Ured za zdravstvo je organizirao izgradnju helidroma na svim napućenim otocima naše županije po istom modelu kao i za splitski helidrom tj dobrovoljnim radom i uz pomoć donatora (Brač-Pražnice, Selca, Milna, Hvar-Grad Hvar, Sumartin, Vis-grad, Vis, Šolta-Grohote, Drvenik Veli, Drvenik Mali, Čiovo, Palagruža ).

Treba napomenuti da se riječ helidrom u javnosti često pogrešno izgovara kao „heliodrom“, Pravilni izgovor je helidrom (bez slova „o“) koji se sastoji od dvije riječi: „heli“ što je kratica za helikopter i „drom“ što dolazi od grčke riječi „dromos“ što označava uređenu ravnu površinu na zemlji koja je u davnoj prošlosti služila za utrke konja i zaprega, a danas služi za slijetanje i uzlijetanje zrakoplova i helikoptera. Riječ hipodrom je izraz za uređenu površinu za utrke konja. Mnogi su pokušali iznaći hrvatsku riječ za helikopter (vrtolet, zrakomlat, vrtoplov, zrakolet, uvrtnjak, zavrtnjak itd.) ali to nisu adekvatni izrazi jer i propele na avionima se vrte i „mlate“ zrak pa je u većini zemalja svijeta zbog latinskih i grčkih korijena u samoj rijeći ipak prihvaćen međunarodni izraz - helikopter (sastoji se od dvije riječi- „heliko“ što dolazi od grčke riječi „helix“ i „heliko“  što znači spirala tj. zavijen poput spirale jer su krila (elise) helikoptera lagano zavijene (oko15 stupnjeva) te se njihovom brzom rotacijom stvara uzgon zraka koji se prenosi na rotor motora i tako podiže helikopter (prva ideja o helikopterskoj napravi dolazi od Leonarda da Vincia u 15. stoljeću). Drugi dio riječi je „pter“ što dolazi od grčke rijeći „pteron“ što znači krilo (elisa)

Mali, fukcionalni helidromi mogu se izgraditi na jahtama, većim brodovima, naftnim platformama, na vrhu pojedinih zgrada itd., pa se u nekim državama za takve helidrome koristi naziv „heliport“.

S ponosom možemo reći da je u izgradnji helidroma KBC Split, kao što je vidljivo u navedenom popisu sudjelovao veliki broj dobrovoljaca i donatora. Među dobrovoljcima posebno su važnu ulogu imali inžinjeri građevinarstva i građevinski tehničari iako je u to vrijeme svaka vrst pomoći bila dobrodošla. Moglo bi se reći, da su sve tvrtke kojima smo se obratili, pokazali veliki entuzijazam i želju da u okviru svojih mogućnosti pomognu izgradnju helidroma, važnog zdravstvenog objekta kao pomoć zdravstvu jednom od ključnih segmenata u obrani Domovine.

Organizator ove jedinstvene humanitarne akcije morao je obaviti na stotine telefonskih razgovora, razmijeniti još i više faksova, kako bi se objasnilo i uvjerilo sve potencijalne donatore koliko je važna uloga helidroma u ratu za prijevoz ranjenika, a kasnije u miru za prijevoz civilnih bolesnika. Većina je odgovornih osoba, direktora i vlasnika privatnih tvrtki takva objašnjena brzo shvatila i odlučila što prije pomoći u okviru svojih mogućnosti.

Ima različitih helidroma po površini sletne staze. Splitski helidrom je zamišljen kao strateški objekt u Domovinskom ratu za hitni helikopterski prijevoz ranjenika i kao središnja helikopterska postaja za Dalmaciju u miru na kojoj će slijetati helikopteri prevozeći teške bolesnike s naših otoka. Stoga je u građevinskom smislu bilo važno da helidrom bude dovoljno velik za slijetanje ne samo jednog, već po potrebi i više helikoptera. Opravdani razlog za takvu odluku jest činjenica da se u ratnim uvjetima očekuje veliki broj ranjenika, pa se u nekim iznimnim situacijama može očekivati istovremeno slijetanje više helikoptera (napominjemo specifičan događaj na splitskom helidromu za vrijeme Domovinskog rata kada su nažalost, tri vojna helikoptera ispunjena ranjenicima trebala sletjeti istovremeno. Takvo slijetanje dvaju ili više helikoptera na isti helidrom predstavlja u zrakoplovnom smislu veći tehnički problem i vrlo zahtijevan zadatak u donošenju odluke u njegovom rješavanju. Naime, velika površina splitskog helidroma omogućuje istovremeno slijetanje čak i tri velika vojna helikoptera. U slučaju vojnog helikoptera MI 8 elisa (krilo) je duga oko 8 metara pa stoga jedan helikopter u nuždi može sletjeti na sjeverozapadnom travnatom dijelu zemljišta, drugi na središnjem dijelu asfaltirane površine, a treći na jugoistočnom travnatom dijelu. Zapovjednik helikopterske jedinice trebao je svladati i još jedan dodatni tehnički problem. Nakon slijetanja prvog helikoptera i gašenja motora, drugi nadolazeći helikopter kod slijetanja stvara vrlo jaku zračnu struju koja bi mogla oštetiti jednu ili više od pet elisa prvog helikoptera i time ga onesposobiti za daljnji let. Da bi se ta potencijalna opasnost spriječila, dogovoreno je da prvi helikopter ne isključuje rad motora jer se time omogućuje vrtnja elisa u neutralnom položaju dok ne sleti i drugi helikopter. Drugi helikopter nakon slijetanja također ne isključuje rad motora iz istih razloga i tek nakon slijetanja trećeg helikoptera rad svih motora je isključen istovremeno. Tek nakon tog složenog manevra zdravstvenim je djelatnicima omogućen prilaz helikopterima, preuzimanje ranjenika i njihov prijevoz vozilima hitne pomoći prema onim odjelima bolnice kako je trijažom prema vrsti ozljede odlučeno na helidromu.

Ti iznimni događaji u ratnim uvjetima pokazali su koliko važnu ulogu ima helidrom u što bržem zbrinjavanju ranjenika, posebno onih, koji su imali teže ozljede s unutarnjim krvarenjem, pri čemu svaka minuta može utjecati na život ranjenika.

 Od posebne važnosti je činjenica da je takva organizacija prihvata ranjenika imala pozitivni psihološki utjecaj na naše branitelje na prvoj crti bojišnice, jer su znali, da će u slučaju ranjavanja biti medicinski zbrinuti u najkraćem mogućem vremenu, a sve zahvaljujući požrtvovnim pilotima, medicinskom osoblju i izgrađenom helidromu u neposrednoj blizini bolnice.

Pilot helikoptera često ne isključuje rad motora nakon slijetanja ako je u pitanju što raniji povratak na bojište za preuzimanje drugih ranjenika. U tom je slučaju važno da medicinsko osoblje na helidromu slijedi upute posade kod prilaza helikopteru. Naime, helikopter pored glavnih elisa koje podižu helikopter, ima i kraće elise na svom repnom dijelu koje svojim radom omogućuju helikopteru pravolinijski let. U slučaju njihovog kvara u letu helikopter bi se bespomoćno vrtio u zraku oko svoje osi i pravolinijski let bi bio onemogućen. Repne elise su posebno opasne dok aktivno rade na helidromu prilikom neopreznog prilaza medicinskog osoblja ili drugih prisutnih osoba, te može prouzročiti teške tjelesne ozljede. Stoga je nužno pozorno slijediti sve upute posade o prilazu helikopteru dok je uključen rad motora.

Navest ću još jedan tužan ali istovremeno zanimljiv povijesni događaj za vrijeme Domovinskog rata koji je povezan sa splitskim helidromom. Bio sam jedini liječnik u vojnom helikopteru HRZ koji je poletio iz Splita za Kiseljak u BiH (tada je grad bio u neprijateljskom okruženju) gdje smo sletjeli na nogometnom igralištu na kojem su često padale neprijateljske granate. Preuzeli smo 23 hrvatska ranjenika s teškim ozljedama koje smo smjestili na uska nosila jedna iznad drugih u helikopteru MI 8 koji je proizveden kao transportni helikopter. Morali smo uzletjeti po mraku oko 22 sata da izbjegnemo eventualnu neprijateljsku vatru usmjerenu prema helikopteru. Bolni jauci teških ranjenika mogli su se čuti u prepunom helikopteru a nikakvo svijetlo nismo smjeli upaliti jer bi helikopter donekle bio vidljiv neprijatelju (pravilo je bilo da neprijatelj čuje zvuk motora helikoptera ali ga nebi smio po svjetlu locirati u slučaju pokušaja gađanja i obaranja helikoptera). Helikopter nije bio opremljen radarom pa je iskusni pilot koristio svijetlo zvjezda na nebu da bi izbjegao sudar s visokim vrhovima planina. Nakon 60 minuta opasnog leta sletjeli smo na helidrom KBC Split na kojem su spremni za svaku pomoć već čekali medicinski djelatnici bolnice i liječnički timovi vozila za hitnu pomoć koji su omogućili što brži prijevoz ranjenika do bolnice. Važnost blizine helidroma bolnici je i u tom slučaju dokazana. Svako drugo slijetanje na udaljenije mjesto (npr. Divulje) mogao bi se nepovoljno odraziti na krajnji ishod tjelesnih ozljeda ili života ranjenih branitelja.

Za dobro funkcioniranje helidroma važno je i njegovo redovito održavanje ali i neposredne okoline. Treba redovito kositi travu jer ako je suha, posebno u ljetnim mjesecima, predstavlja potencijalnu opasnost za požar, a također onemogućuje preuzimanje bolesnika i slijetanje helikoptera u iznimnim slučajevima kad mora prisilno sletjeti na travnati dio helidroma. Posebnu pažnju treba posvetiti uklanjanju svake vrste otpada jer slijetanje helikoptera stvara vrlo jaku zračnu struju pa prisutni komadi komunalnog otpada postaju opasni leteći projektili koji mogu oštetiti helikopter i ozlijediti medicinsko osoblje. Pokošenu travu treba što prije ukloniti ( zanimljiv i tužan događaj za vrijeme Domovinskog rata zbio se  nakon odlaska agresorske vojske iz Vrlike. Zbog velikog broja miniranih polja u okolici Vrlike, vlasnici krava nisu se usuđivali voditi svoje krave na ispašu da ne stradaju od mina i jedni i drugi. Zbog te činjenice krave nisu imale što jesti pa ih je mnogo uginulo. Gledajući ukapanje jedne uginule krave ispred ambulante DZ u gradu Vrlici i nemoć ljudi da nešto poduzmu za spas bar dijela krava, zamolio sam Javnu ustanovu Čistoću u Splitu da preuzme svu pokošenu travu s helidroma i da s 2-3 njihova vozila prevezu travu u Vrliku da se nahrane možda spase bar neke od još živih krava. I to je bila hvale vrijedna donacija povezana s helidromom).

Za sigurno slijetanje helikoptera treba osigurati zračni pravac na kojem nema visokih zgrada, antena, električnih stupova ili stabala itd.). Helidrom mora biti ograđen s dovoljno visokom ogradom koja spriječava ulaz nepozvanh osoba, posebno djece ili lutajučih većih životinja što bi predstavljalo opasnost za njih i za helikopter.

Uloga helidroma KBC Split u Domovinskom ratu bila je nemjerljiva.

 Nakon završetka Domovinskog rata helidrom je odigrao važnu ulogu u mirnodopskim uvjetima omogućivši siguran hitni helikopterski prijevoz civilnih bolesnika s naših otoka (više od 500 intervencija godišnje), a također i velikog broja turista.

Iako je helidrom svečano otvoren 8.10.1992. prvi zemljani i građevinski radovi su započeli 27.8.1991. a prvi let helikoptera je izvršen 27.9.1991. nakon završetka asfaltiranog kruga što govori o intenzitetu radova i velikom odazivu dobrovoljaca i donatora. Nakon konačnog uređenja i ugradnje tehničke opreme po zrakoplovnim pravilima, helidrom je dobio uporabnu dozvolju.

Svečanom otvorenju helidroma nazočili su predstavnici državnog vrha (admiral Sveto Letica u ime predjednika Tuđmana, veleposlanik u EU dr. Ante Čičin Šain u ime predjednika vlade Šarinića, dr. Marijan Gunović u ime Ministarstva zdravstva, pukovnik i pilot Mladen Katavić u ime HRZ te gosp. Jean-Pierre Castella voditelj evropske promatračke misije u Splitu, predstavnici Grada Splita - gradonačelnik prof.dr.Petar Slapničar i predsjednik Izvršnog vijeća Zvonimir Puljić s ostalim članovima IV, veliki broj medicinskog osoblja na čelu sa zamjenikom ravnatelja bolnice prof. dr. Zvonkom Rumboldtom, glavna sestra KBC-a Split Marija Županović te brojni donatori bez kojih nebi bilo moguće izgraditi helidrom. Čak su i članovi HRZ u dogovoru s organizatorom obavili padobranske skokove na središnji dio helidroma uz veliko oduševljenje i pljesak prisutnih uzvanika. Presjecanje vrpce obavio je osmogodišnji Nedjeljko Beus prvi bolesnik  koji je prevezen policijskim helikopterom iz Vrgorca (radilo se o teškim tjelesnim opekotinama).

Na kraju programa svečanog otvaranja, helidrom je blagoslovio pomoćni biskup Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Petar Šolić koji je nakon kratke propovjedi uputio molitvu svemogućem Bogu da na ovom helidromu sleti helikopterima što manje ranjenih branitelja u ratu i teških civilnih bolesnika u miru.

Prvi helikopter UN je također je sletio i odao priznanje dobroj opremljenosti i funkcionalnosti helidroma. Helikopteri UPROFORA su također slijetali povremeno prevozeći svoje ranjenike koji su stradali u minskim poljima.

Helidrom KBC Split je prvi zdravstveni objekt izgrađen u RH, prvi objekt za zračni promet u RH, prvi koji je dobio uporabnu dozvolu i jedini koji je ušao u međunarodni registar helidroma. Na njemu je nažalost helikopterom sletjelo najviše ranjenih branitelja, a u mirnodopskim uvjetima na njemu je prevezeno najviše civilnih bolesnika u RH.

Ured za zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije organizirao je i proslavu druge godišnjice rada i korištenja helidroma na kojem je također sudjelovao tada već desetogodišnji Nedjeljko Beus, u ime predsjednika Tuđmana admiral Davorin Kaić, u ime ministarstva zdravstva RH sanitarni inspektor Slavica Kezić, u ime HRZ pukovnik Gorki Tičinović, u ime bolnice zamjenik ravnatelja Darko Mardešić te u ime Splitsko-dalmatinske županije župan Kruno Peronja

Zahvaljujemo Jadrankamenu na doniranju kamene ploče koja će se nakon obrade i teksta postaviti kao spomen ploča u znak zahvalnosti ranjenim braniteljima, medicinskom osoblju i hrabrim pilotima HRZ te učenicima i nastavnicima Klesarske škole u Pučišćima koji će izraditi dizajn spomen ploće s prigodnim ugraviranim tekstom.

Vjerujemo da će helidrom KBC Split sa svojom povijesnom ulogom u Domovinskom ratu i dalje uspješno služiti u miru u prihvatu i zbrinjavanju teških bolesnika, posebno s naših napućenih otoka. Zahvaljujemo još jednom svima koji koriste helidrom KBC Split u humanitarne svrhe: hrabrim pilotima i tehničarima HRZ, medicinskom i tehničkom osoblju KBC Split, Ustanove za hitnu medicinsku pomoć Splitsko-dalmatinske županije, Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, vatrogascima JVP Split, a posebno svim dobrovoljcima i donatorima koji su sudjelovali u izgradnji helidroma KBC Split.