U Kliničkom bolničkom centru Split, 13. travnja 2023. g., održana je radionica o unaprjeđenju skrbi za kompleksne pacijente na kojoj je sudjelovao multidisciplinarni tim liječnika i medicinskih sestara. Radionica je održana u okviru aktivnosti KBC Split u programu “Unaprjeđenje skrbi za kompleksne pacijente”, kojeg koordinira Public Health Hub Croatia s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Gosti predavači bili su prof. dr. sc. Karmen Lončarek, pročelnica Zavoda za integriranu skrb i palijativnu medicinu KBC Rijeka i izv. prof. dr. sc. Aleksandar Džakula, voditelj PUB HUB programa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Sve okupljene pozdravio je ravnatelj splitskog KBC-a prof. dr. sc. prim. Julije Meštrović te pomoćnica ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite i nadzor doc. dr. sc. Slavica Dajak.
Sudionicima su približeni pojmovi kompleksnog pacijenata koji, iako čine samo 20% ukupnog broja pacijenata, zahtijevaju više od 80% vremena i energije bolničkog osoblja zbog toga što trebaju kompleksnu i multidisciplinarnu skrb. Važnost teme prepoznata je i na razini cijelog sustava zdravstva te se pojam kompleksnog pacijenta po prvi put spominje kao prioritet u Nacionalnom planu razvoj zdravstva 2021-27 te u najnovijem Zakonu o zdravstvenoj zaštiti.
Kompleksnu skrb izlagači su objasnili na primjeru planiranog otpusta. Naglasili su da postoje tri kategorije planiranih otpusta. Najjednostavniji je generički otpust pri kojem nema nikakvih posebnosti, radi se o osnovi koja se mora pružiti svim pacijentima – liječničko i sestrinsko otpusno pismo te kratke upute. Nešto složeniji je tzv. otpust specifičan za bolest ili stanje. Primjer za to je otpust nakon ugradnje umjetnog kuka: osim otpusnih pisama, pacijentu treba dati i mnogo detaljnih uputa, opskrbiti ga štakama, dogovoriti posthospitalnu rehabilitaciju, itd. I napokon, kompleksan otpust koji se individualizira prema pacijentu jer pacijent i njegova obitelj, ako je uopće ima, ne mogu sami osigurati potrebnu posthospitalnu skrb.
Istaknuto je da se razlozi zašto pacijent ne može sam osigurati taj minimum mogu svrstati u četiri kategorije čimbenika: medicinski (diskordantna stanja, kronična bol, netolerancija lijekova, neobjašnjeni simptomi, kognitivni problemi itd.), ponašajni (zahtjevnost pacijenta za dodatnim pretragama i lijekovima, sklonost prepiranju s liječnicima ili drugim osobljem, pretjerana zabrinutost i sl.), činioci duševne bolesti koja pogoršava zdravstveno stanje (depresija koja rezultira slabom prilježnošću u uzimanju lijekova, ovisnost, anksioznost koja kliničku sliku čini nejasnom i dr.) te socioekonomski (beskućništvo, siromaštvo, prometna izoliranost, nemogućnost da se nabave lijekovi ili omogući transport, obiteljski stresori, niska razina zdravstvene prosvjećenosti, itd.).
Utvrđeno je da se zdravstvo snalazi s prve tri kategorije i rješenja pronalazi unutar vlastitog sustava: za medicinski kompleksnog pacijenta organiziraju se timovi i konziliji, s pacijentom teškog ponašanja ophodi se krajnje obazrivo, a za one s duševnim bolestima konzultiraju se psiholog i psihijatar. S kategorijom socioekonomske kompleksnosti liječnici se teško snalaze jer se rješenja nalaze u drugom sustavu, onom socijalne skrbi, s kojim se zdravstvo odavno – iako prijateljski – rastalo. Potrebu ponovnog povezivanja zdravstvene i socijalne skrbi prepoznala je i Europska unija te je u rujnu 2022. Europska komisija donijela ključan dokument, Europsku strategiju o skrbi.
Na radionici su razmijenjena iskustva rada s kompleksnim pacijentima kao i onima koji zahtijevaju palijativnu skrb te je iskazana potreba za definiranjem jedinstvenog procesa prepoznavanja potreba za kompleksne pacijente i izgradnjom suradničke mreže unutarnjih i vanjskih dionika ove problematike, a sve u cilju poboljšanja zdravstvene skrbi pacijenata.