Svake godine, 2. travnja obilježava se Svjetski dan svjesnosti o autizmu, dok je u nekim zemljama cijeli mjesec travanj posvećen podizanju svjesnosti o poremećajima iz autističnog spektra.
Kako bismo djeci s neurorazvojnim poremećajima i njihovim roditeljima olakšali dijagnostički postupak, Klinika za dječje bolesti KBC-a Split priprema otvaranje Centra za neurorazvojne poremećaje, mjesta u kojemu bi djeca s ovim poteškoćama dobila uslugu timske dijagnostike na jednom mjestu, u što kraćem vremenskom razdobolju, kao i određene usluge tretmana. U tu svrhu zapošljavamo nekoliko novih psihologa, te smo u procesu nabavke suvremenih psihodijagnostičkih instrumenata neophodnih za sveobuhvatnu razvojnu procjenu. Također, djeca s neurorazvojnim odstupanjima mogu pri našem Odjelu za psihologiju i edukacijsku rehabilitciju dobiti uslugu rane intervencije u smislu strukturiranih i vremenski ograničenih savjetodavnih tretmana različitih stručnjaka (logoped, edukacijski rehabilitator, radni terapeut, psiholog) neposredno nakon procjene postojanja razvojnih poteškoća (usmjerenih primarno na edukaciju roditelja za rad kod kuće i pružanja psihološke podrške roditeljima).
U znak podrške i pomoći djeci s poteškoćama u komunikaciji, uz vrijedne donacije Rotaract kluba Split i Udruge Spektar, na Klinici za dječje bolesti, kao i ispred prostora Poliklinike, postavljene su komunikacijske ploče. Komunikacijske ploče su vrsta niskotehnološke potpomognute komunikacije. Upotrebom simbola, slika ili fotografija ove ploče mogu pomoći u prevladavanju prepreka u komunikaciji između pojedinaca koji ne govore ili minimalno govore, njihovih skrbnika i vršnjaka. Komunikacijske ploče su prilagođene bolničkom okruženju i simboli koje dijete može pokazati u svrhu komunikacije su usmjereni na moguće predmete, ljude i situacije specifične za bolnicu. Na taj način su odlično sredstvo (za djecu s komunikacijskim teškoćama) pripreme za pojedine situacije (pregledi, zahvati i sl.). Osim toga, ovakve komunikacijske ploče također promoviraju svjesnost javnosti o osobama koje imaju složene komunikacijske potrebe.
Što je autizam?
Autistični poremećaj pripada skupini pervazivnih razvojnih poremećaja ili poremećaja autističnog spektra (autistični kontinuum), zajedno s ostalim neurorazvojnim poremećajima. Poremećaji iz spektra autizma (PSA) nisu bolest, nego razvojni poremećaj/stanje koje traje cijeli život. Radi se o širokom spektru poremećaja, svaka dijagnoza je drugačija i svaka osoba u spektru ima različite simptome i potrebe. Posljednjih nekoliko desetljeća bilježi se znatan porast prevalencije PSA u cijelom svijetu, što je rezultiralo i pojačanim interesom stručnjaka, znanstvenika i šire javnosti za ovaj poremećaj. Noviji podaci pokazuju da je učestalost poremećaja veća od 1:100. Pojavnost autističnog poremećaja u proteklih 50 godina se povećala čak 15 puta. Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko 8 000 osoba s ovim poremećajem. Dob dijagnosticiranja PSA se snižava, te je standard kojem se teži postavljanje dijagnoze u predškolskom razdoblju, po mogućnosti i tijekom prve tri godine života.
Posljednjih desetljeća, unatoč velikim etiološkim dilemama, postignut je veliki napredak u dijagnostici, terapiji i rehabilitaciji autizma. Najveći broj stručnjaka smatra da je autizam multifaktorski uzrokovan i da je to samo bihevioralno opisan sindrom raznolike etiologije. Brojna istraživanja upućuju na zaključak da je poremećaj dijelom genetski uvjetovan: učestaliji je među braćom (pogotovo među monozigotnim blizancima), češće su kognitivne smetnje među braćom, u nekim je slučajevima povezan s fragilnim X-kromosomom, kao i s poznatim genetskim anomalijama (fenilketonurija, tuberozna skleroza). Dječaci obolijevaju četiri do pet puta češće nego djevojčice. Čak 70% i više djece s autizmom ima i intelektualnu onesposobljenost, a oko 30% djece s autizmom dobije epilepsiju. Još uvijek ne postoji biomedicinski marker ovog poremećaja, te se dijagnoza postavlja isključivo na temelju bihevioralnih (ponašajnih) odstupanja opisanih u dijagnostičkim priručnicima (DSM ili MKB), koji su se kroz povijest relativno često mijenjali. DSM-V klasifikacija američkog psihijatrijskog udruženja (2013) navodi dvije skupine simptoma: 1. teškoće u socio-emocionalnom reciprocitetu, verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji te razvoju, održavanju i razumijevanju socijalnih odnosa, 2. neuobičajeno ponašanje – ograničeni interesi i aktivnosti te repetitivna (ponavljajuća) ponašanja. Nakon izvršene dijagnostike, dijete je potrebno što prije uključiti u postupke rane intervencije te ga uključiti u obrazovni sustav prema sposobnostima i smetnjama.
Javljanje prvih simptoma ograničeno je na prve tri godine života. Ponekad se već u dojenačkoj dobi mogu primijetiti prvi znakovi poremećaja: rani poremećaj prehrane (odbijanje dojenja ili bočice, prihvaćanje samo određene hrane), poremećaj sna, plačljivost, autoagresija, pretjerana mirnoća ili nemir, odsutnost anticipirajućeg držanja djeteta i postularna adaptacija (mišićna atonija ili rigiditet). Dijete pokazuje smanjen interes za igračke, pretjerano je anksiozno, nezainteresirano za zbivanja u okolini, nedostaje mu kontakt očima, ne uzvraća osmijeh, ne odaziva se na svoje ime, ne usvaja pokaznu gestu, razvoj govora je često usporen.
Ne postoji specifični lijek za poteškoće djeteta s autizmom. Nakon pozorne neurološke obrade u smislu traženja uzroka autizmu, ali i isključenja nekih drugih bolesti koje mogu imati slične simptome, lijek može prepisati samo liječnik, dječji psihijatar ili neuropedijatar. Liječiti se mogu samo nepoželjni simptomi autizma (agresija, autoagresija, psihomotorni nemir) te se u tu svrhu primjenjuju psihofarmaci (antipsihotici, sedativi, hipnotici).
dr. sc. Irena Mišetić, univ. spec. klin. psih.
Klnika za dječje bolesti
Odjel za psihologiju i edukacijsku rehabilitaciju