Obnovljeni dijagnostički kriteriji za alergijsku bronhopulmonalnu aspergilozu
Alergijska bronhopulmonalna aspergiloza (ABPA) kompleksna je reakcija preosjetljivosti na kolonizaciju dišnih puteva s Aspergillus fumigatus. Ponekad može biti teško razlikovati ABPA-u od astme koja se teško liječi ili cistične fibroze. Ne postoji jedan test za uspostavljanje dijagnoze alergijske bronhopulmonalne aspergiloze te se dijagnoza obično potvrđuje kombinacijom kliničkih, radiografskih i imunoloških nalaza. Radna grupa Međunarodnog društva za mikologiju ljudi i životinja (ISHAM) nedavno je objavila revidirane dijagnostičke kriterije za ABPA-u koji uvode ključne promjene kako bi se poboljšala osjetljivost i specifičnost dijagnoze. Ukupne razine imunoglobulina (Ig) E u serumu od ≥500 međunarodnih jedinica/mL su dovoljne za dijagnozu, umjesto prethodno višeg praga od 1000 međunarodnih jedinica/mL. Također, povišene razine Aspergillus IgG-a otkrivene putem enzimske imunološke analize ili lateralnog protoka su osjetljivije za otkrivanje osjetljivosti na antigene Aspergillusa i trebale bi se koristiti preferencijalno u odnosu na Aspergillus serum precipitine. Više na poveznici.
Kronična usamljenost i rizik od moždanog udara u srednjoj i kasnoj odrasloj dobi
Usamljenost je implicirana kao čimbenik rizika od moždanog udara, no istraživanja su ispitivala usamljenost samo u jednom trenutku. Povezanost promjena usamljenosti i rizika od moždanog udara ostaje nedovoljno istražena. Stoga je provedeno kohortno istraživanje kako bi se ispitala povezanost usamljenosti s incidencijom moždanog udara, posebice ulogu kronične usamljenosti. Istraživanje je provedeno u razdoblju od 2006. do 2018. godine. Uključene su američke odrasle osobe starije od 50 godina bez povijesti moždanog udara na početku istraživanja. Usamljenost je mjerena prilagođenom UCLA ljestvicom usamljenosti od 3 stavke, a rezultati su kategorizirani kao visoka ili niska usamljenost te prema obrascima usamljenosti tijekom dva vremenska razdoblja. Veći početni rezultati usamljenosti bili su povezani s incidencijom moždanog udara. Dok je ta povezanost ostala značajna nakon prilagodbe za socijalnu izolaciju, to nije vrijedilo i za depresivne simptome. Samo osobe s trajno visokom usamljenosti imale su značajno veći rizik od moždanog udara nakon prilagodbe za depresivne simptome i socijalnu izolaciju. Ponavljane procjene usamljenosti kroz vrijeme mogu pomoći u identificiranju osoba s posebnim rizikom.
Intervencije za odvikavanje od pušenja u hospitaliziranih bolesnika
U 2020. godini, 32,6% svjetske populacije koristilo je duhan. Hospitalizacija može potaknuti pokušaj prestanka pušenja. Započinjanje tretmana za prestanak pušenja, kao što su farmakoterapija i/ili savjetovanje u bolnicama može biti učinkovita preventivna zdravstvena strategija. Stoga je proveden Cochraneov sustavni pregled kako bi se istražile intervencije korisne za podršku hospitaliziranim osobama koje puše u prestanku pušenja na minimalno 6 mjeseci. U pregled su uključena 82 istraživanja na preko 42 tisuće ispitanika koja su provedena u 17 zemalja. Istraživanja u uspoređivala savjetovanje i/ili lijekove poput nikotinskih zamjena, vareniklina i bupropiona s placebo tretmanima ili izostankom tretmana. Ispitanici koji su dobili savjetovanje u bolnici i nastavljali s njim nakon otpusta bili su uspješniji u prestanku pušenja. Nikotinska zamjena i vareniklin su također učinkoviti kad se počnu koristiti u bolnici. Postoji manje dokaza o učinkovitosti bupropiona i nedovoljno dokaza za učinkovitost digitalnih intervencija i telefonskih linija za podršku nakon otpusta.
Perinatalna depresija i rizik od smrtnosti
Perinatalna depresija je depresija koja se javlja tijekom trudnoće (predporođajna depresija) ili tjednima nakon poroda (postporođajna depresija), a pogađa oko 10-20% žena. Provedeno je istraživanje koje je istražilo povezanost perinatalne depresije kod žena i rizika od smrti, u usporedbi s njihovim sestrama i ženama koje nisu razvile depresiju. Analizirani su podatci o 86.551 ženi s perinatalnom depresijom koji su dobiveni iz švedskih nacionalnih registara iz perioda od 2001. do 2018. godine. Podatci su uspoređeni s podatcima o 865.510 žena bez perinatalne depresije. Primarni ishod bila je smrt bilo kojeg uzroka. Žene s perinatalnom depresijom imale su veći rizik od smrti u usporedbi s onima bez depresije. Rizik od smrti bio je najizraženiji unutar prve godine nakon dijagnoze, ali je ostao povišen do 18 godina kasnije. Povećan rizik smrti bio je prisutan za prirodne i neprirodne uzroke, s najsnažnijom poveznicom za samoubojstvo, iako su samoubojstva bila rijetka. Zaključno, žene s perinatalnom depresijom su pod povećanim rizikom od smrti, posebno zbog samoubojstva, te da bi obitelji i zdravstveni djelatnici trebali biti svjesni ovih rizika.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici.
Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.