Topikalni anestetici nisu preporučljivi za liječenje kornealnih abrazija
Topikalni anestetici su korisni za početni pregled pacijenta s sumnjom na oštećenje rožnice, no ponovljena uporaba za liječenje boli uzrokovane oštećenjem rožnice je kontroverzna. Prolongirana upotreba (tj. više od 24 sata) može rezultirati pretjeranom upotrebom ili odgođenim zacjeljivanjem epitela rožnice. Meta-analiza koja je obuhvatila tri istraživanja s više od 200 pacijenata otkrila je da je, u usporedbi s placebom, produžena upotreba topikalnog anestetika rezultirala većim brojem slučajeva bez potpunog zacjeljivanja defekata epitela u razdoblju od 24 do 48 sati (21 prema 15 posto), iako ovo saznanje nije postiglo statističku značajnost. Navedeno podržava prethodnu preporuku da se ne propisuju topikalni anestetici za liječenje abrazija rožnice. Više na poveznici.
Očekivano trajanje života nakon barijatrijskog zahvata - podaci iz švedske studije pacijenata s pretilošću
Pretilost skraćuje očekivano trajanje života, a barijatrijska kirurgija smanjuje rizik od smrti na duže staze, no njezin utjecaj na ukupno očekivano trajanje života ostaje nejasan. U istraživanju švedskih pretilih subjekata i referentne kohorte iz opće populacije, korišten je Gompertzov model za usporedbu smrtnosti i očekivanog trajanja života. U skupini s barijatrijskom kirurgijom sudjelovalo je 2007 pacijenata, u kontrolnoj skupini 2040, dok je referentna kohorta obuhvatila 1135 sudionika. Analiza je pokazala da je smrtnost bila niža u skupini s kirurgijom (22,8%) u usporedbi s kontrolnom skupinom (26,4%), uz razliku u očekivanom trajanju života od 3,0 godine (95% CI, 1,8 do 4,2). Ipak, očekivano trajanje života bilo je 5,5 godina kraće nego u općoj populaciji. Stopostotna smrtnost u roku od 90 dana nakon operacije iznosila je 0,2%, dok je 2,9% pacijenata trebalo ponovnu operaciju. Više o istraživanju na poveznici.
Aerobna fizička aktivnost smanjuje rizik smrtnosti od svih uzroka za 29%, a kada se kombinira s vježbama za jačanje mišića smanjenje rizika je 40%
Tjelesna aktivnost povezana je smanjenjem rizika za različite medicinske uvjete u brojnim istraživanjima. Danas je nedostatak tjelesne aktivnosti svjetski problem javnog zdravstva koji doprinosi 9% prijevremenih smrti. Preporuke za umjerenu aerobnu aktivnost su barem 150 minuta tjedno. Međutim, u suvremenom svijetu mnogi ljudi zanemaruju tjelesnu aktivnost zbog posla ili izbora načina života. U istraživanju s gotovo pola milijuna sudionika u časopisu BMJ, istraživači sa Sveučilišta Shandong željeli su vidjeti utjecaj tjelesne aktivnosti (jačanje mišića i/ili aerobne vježbe) kod osoba starijih od 18 godina na ukupnu smrtnost i smrtnost od određenih poremećaja tijekom prosječnog praćenja od 8,7 godina. Gotovo 16% je prakticiralo i jačanje mišića i aerobnu aktivnost, ali više od 55% nije imalo dovoljno tjelesne aktivnosti (manje od 150 minuta tjedno umjerene aerobne aktivnosti). Osobe koje su se bavile aerobnom aktivnošću imale su 29% manji rizik od ukupne smrtnosti, dok su i jačanje mišića i aerobna vježba smanjili rizik za 40%. Samo jačanje mišića smanjilo je rizik za 11%. Slični obrasci u smanjenju rizika zapaženi su kod specifičnih poremećaja poput kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i drugih, pokazujući da tjelesna aktivnost ne bi trebala biti zanemarena ni u današnjem užurbanom svijetu. Više o istraživanju na poveznici.
Nedostatak sna uzrokuje povećane razine oksidativnog stresa u crijevima
Posljedice nedostatka sna mogu se osjetiti već nakon jedne noći kratkog sna. Zbunjenost, nedostatak koncentracije i razdražljivost samo su neki od simptoma koje gotovo svatko osjeća nakon što nije spavao optimalan broj sati. Kod životinja, dugotrajni nedostatak sna zapravo može biti fatalan. Temeljni uzrok nije poznat. Neuroznanstvenici s Medicinskog fakulteta Harvard objavili su u časopisu Cell potencijalni uzrok smrti kod muha kojima je uskraćen san. Nakon samo nekoliko dana nedostatka sna, kisikovi radikali (ROS), odnosno visoko reaktivne molekule koje mogu oštetiti DNK i stanice, nakupljale su se u većim koncentracijama u crijevima i kod muha i kod miševa. Akumulacija ROS-a dramatično je skratila životni vijek muha. Ostali organi poput mozga, mišića, masnog tkiva (sličnog jetri kod ljudi) i drugih nisu pokazivali povećanje oksidativnog stresa. Kada su muhama kojima je uskraćen san oralno dani antioksidansi ili su aktivirani antioksidativni enzimi specifično u crijevima, imale su normalan životni vijek, čak i uz malo ili nimalo sna. Stoga, sprječavanje akumulacije ROS-a omogućuje normalan životni vijek muha bez sna. Više o istraživanju na poveznici.
Ove Novosti dio su aktivnosti projekta Hrvatske zaklade za znanost, Profesionalizam u zdravstvu: odlučivanje u praksi i znanosti (ProDeM). Više o projektu možete pronaći na ovoj poveznici.
Više o timu koji oblikuje Novosti ovdje. Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.